Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. (Mt 10, 38)

Liturgija dana (28. lipnja):

Prvo čitanje:
2Kr 4,8-11.14-16a
Svet je onaj čovjek Božji, neka ostane kod nas.

Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.«
Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. Onda upita svoga slugu: »Dakle, što da učinimo za nju?« A on reče: »Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.« A on reče: »Pozovi je!« Pozva je, a ona stade kod ulaza. »Dogodine u ovo doba«, reče joj, »zagrlit ćeš sina u naručju.«

Psalam:
89,2-3.16-19
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

Drugo čitanje:
Rim 6,3-4.8-11
Krštenjem smo zajedno s njime ukopani, hodimo u novosti života.

Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Evanđelje:
Mt 10,37-42

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.
Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj:

U današnjem evanđelju Isus nam govori nešto što nam je isprva možda teško prihvatiti. Pogotovo u današnjem vremenu kada se vjerske vrijednosti često poistovjećuju s obiteljskim vrijednostima. Kada govorimo o zaštiti obitelji, zaštiti djece, zaštiti i rađanju života često o tome govorimo iz perspektive naše vjere.

Pa su tu onda i razne manifestacije poput Hoda za život, obitelj i Hrvatsku koji je također izrazito vjerski obilježen. I onda u takvom mentalitetu čujemo da Isus kaže tko ljubi oca ili maju, kćer ili sina više od mene nije me dostojan. To nas sigurno može potresti, jer u našem životnom iskustvu to su nam najbitnije osobe, najbliže osobe našem srcu i možda nam ne teško zamisliti da bi išta ili ikoga mogli staviti ispred njih.

Ono što nam Isus želi poručiti jest da zapravo nikoga i ništa ne možemo ispravno voljeti, ako prvo ne volimo i ne ljubimo najviše njega.

Svaka ispravna ljubav trebala bi biti prelijevanje one ljubavi koju imam prema Bogu na moje bližnje. Jer ljubav koja nije utemeljena na ljubavi prema Bogu često postaje nezdrava, postaje posesivna, na prvo mjesto stavlja posjedovati nekoga, a ne iskreno ga ljubiti. Tako je i u obitelji.

Najzdravije odnose u obitelji izgradit će oni roditelji koji će djecu naučiti da je Bog prvi kojega se ljubi, a svaka je druga ljubav utemeljena na Njemu. Takva obitelj koja izvor svoje ljubavi ima u Bogu uistinu postaje kućna crkva čiji članovi vode jedni druge bliže spasenju.

Često je, pak, u našim životima opasnija ova druga ljubav koju Isus također ističe, a to je ljubav prema životu, odnosno ljubav prema životu u ovome svijetu.

Ne kaže Isus da za svoj život ne bismo trebali mariti. Život je Božji dar koji treba čuvati, ali problem nastaje kada ga počnem cijeniti više od svega drugoga. Drugim riječima kada počnem samoga sebe cijeniti više nego bilo koga drugoga ili bilo što drugo. Kada svoj život i postupke usmjeravam samo razmišljajući o svojoj dobrobiti.

Takvo sebeljublje zapravo me onesposobljuje za svaki drugi oblik ljubavi, odnosno takvo sebeljublje oštećuje i truje svaki drugi oblik ljubavi, izobličuje svaki moj odnos, pa i odnos s Bogom.

Tada i Bog i bližnji postaju samo instrument u mojim rukama koji koristim za postizanje vlastitih ciljeva.

Isus u ovome evanđelju ne traži da budemo samotnjaci koji nikoga ne vole, baš suprotno, želi nas naučiti pravoj ljubavi.

Želi nam otkriti da je on izvor ljubavi iz kojega se stalno trebamo napajati i da je ta njegova ljubav ona koju moramo dijeliti drugima. Da na tome temelju trebamo graditi svoje odnose i prioritete. Tada će naša ljubav moći ispuniti svoju najvišu svrhu, a to je darivanje sebe da bi se drugoga moglo uzdići i približiti spasenju.