Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama. (Mt 11, 22)

Liturgija dana (14. srpnja):

Prvo čitanje:
Iz 7,1-9
Ako se na me ne oslonite, održat se nećete!

U dane judejskog kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.
Tada dojaviše domu Davidovu: »Aramci se utaborili u Efrajimu.« Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. I Gospodin reče Izaiji: »Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. Reci mu:
»Pazi, smiri se, ne boj se,
i nek ti ne premire srce
od ovih dvaju ugaraka zadimljenih,
od raspaljenog bijesa Rasona aramskog,
i sina Remalijina,
što Aram, Efrajim i sin Remalijin
smisliše tvoju propast.
Pođimo, rekoše, na Judeju,
uplašimo je i osvojimo
da u njoj zakraljimo sina Tabelova.
Ovako govori Jahve Gospod:
To se neće zbiti: toga biti neće!
Damask je glava Aramcima,
a Damasku je glava Rason;
Samarija je glava Efrajimcima,
a Samariji glava je Remalija.
Još šezdeset i pet godina,
i Efrajim, razoren, neće više biti narod.
Ako se na me ne oslonite,
održat se nećete!«

Psalam:
48,2-8
Bog utvrđuje grad svoj dovijeka!

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.

Jer gle, složiše se kraljevi,
navališe zajedno.
Čim vidješe, zapanjiše se
i zbunjeni u bijeg nagnuše.

Ondje ih trepet obuze
kao muka porodilje,
kao kad vjetar istočni
razbija brodove taržiške.

Evanđelje:
Mt 11,20-24

U ono vrijeme: Stane Isus prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.«
»I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić, upravitelj zagrebačke župe Remete i remetskog svetišta:

Današnje evanđelje poziva nas na sjećanja i priznavanje činjenica: Jao tebi Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se i Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijetu i pepelu bili obratili… Tako smo skloni biti zlopamtila… Znamo reći, taj je strog, ali pravedan ili taj je ekslozivan, ali nije zlopamtilo… Bio je takav i jedan naš redovnik – svećenik, s puno znanja iz knjiga, ali i iz života, jako vrijedan, ali upravo takve naravi. Brzo osudi, ali brzo i zaboravi.

Volimo kad netko brzo zaboravi nešto što za nas nije dobro da se sjeća. No u isto vrijeme, tako volimo biti zlopamtila. I pohraniti u ladicu svoje nutrine, nešto loše kod drugoga što ćemo brže bolje iznijeti na svjetlo dana, kad nam bude od koristi, da sebe opravdamo, da svoju krivicu pokušamo smanjiti. Puno nam pomaže dobro sjećanje. Sveto pismo i Židovstvo, ali i Crkva uči pamtiti, uči sjećati se. Opraštati zlo, ali pamtiti i dobro i loše. Dobro da bi nas uvijek iznova dizalo i posvješćivalo nam tko smo, što smo, i čiji samo. Od koga smo i kako idemo ili kome idemo… Govori nam evanđelje kad biste se češće sjećali Božjih i čovjekovih dobročinstava, vaš bi život bio dostojniji i Boga i čovjeka, i kršćanina i Crkve.

Bog u današnjem evanđelju opravdava i teške grješnike koji nisu imali znanje i nisu imali lijepa sjećanja, a ozbiljno upozorava one koji znaju i imaju lijepa sjećanja. Zato sjećajmo se i zahvalni budimo.