Što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! (Mk 11, 24)

Liturgija dana (29. svibnja):

Prvo čitanje:
1Pt 4,7-13
Budite dobri upravitelji različitih Božjih milosti.

Predragi! Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! Jedni druge poslužujte — svatko po primljenom daru — kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.
Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.
Riječ Gospodnja.

Psalam:
96,10-13
Gospodin dolazi suditi zemlji.

Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće!

Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.

Evanđelje:
Mk 11,11-25
Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode … Imajte vjeru Božju.

Uz klicanje mnoštva uđe Isus u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«
Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«
Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš koji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kolonić:

Nemoguće je ne ustvrditi i priznati kako je uzor mnogim mudrim i svetim ljudima sam Spasitelj, koji mudro i pomno sve razgleda prije nego će raditi i nešto poduzeti, a sve što čini – čini iz ljubavi.

Već tu vidimo da nismo često niti poput spomenutih ljudi niti poput Isusa.

Iz današnjeg evanđelja prije svega učimo kako je Isus sav Očev, jedno s Ocem, a takvima hoće učiniti i sve svoje učenike u srcu i duši, ne samo izvana da se ljudi tome dive. Već smo kao djeca naučili kako je karakteristika Božjih ljudi skromnost, tišina, neisticanje, ali i živi odnos s Bogom u molitvi.

Time bismo mogli reći da su to dobri ljudi. S druge pak strane, pojedini se u Crkvi – Božjem domu i Božjoj zajednici ističu, no pitamo se čime? Trgovinom. Vlastite interese skrivaju pod izlikom onoga što je potrebno u hramu.

Isusova potpuna pripadnost Ocu očituje se i u postupku revnosti za Očev dom: tjera trgovce iz hrama, ali prije svega tjera „trgovinu“ iz srca i pameti.

Proklinje smokvu koja se kiti bogatom krošnjom, a nema plodova… Takvi su oni koji se kite vanjštinom, kršćanskim imenom, svećeničkim, redovničkim ili obiteljskim pozivom, a srcem su daleko od Gospodina!

U današnjem evanđelju postaje jasno da nije tek pitanje smokve i gladi upravo zato što se ističe da „ne bijaše vrijeme smokvama.“ Dakle, prije svega ozbiljna pouka o budnosti.

Isus na koncu govori u čemu je i što je prava veličina:

služiti Bogu u čistoći i iskrenosti srca, imajući živu vjeru – vjeru Božju.

I takav čovjek može pogriješiti, ali će uvijek naći put izmirenja. To su ljudi pobožni koje treba cijeniti i isticati, to su sveci. Nasuprot njima je svijet i svjetska veličina, koja je tek na izgled veličina: smokva, bujnog i lijepog lišća, ali bez ploda!

Prepoznajmo što je u našem životu samo lijepa krošnja bez ploda. Što je potrebno da Gospodin odsječe kako bi se kasnije pojavio dobar plod?