Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi. (Mt 20, 28)

Liturgija dana (25. srpnja):

Prvo čitanje:
2Kor 4,7-15
Uvijek umiranje Kristovo u tijelu pronosimo.

Braćo! Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni — uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost — umnožena — zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

Psalam:
126,1-6
Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini:
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!«

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

Evanđelje:
Mt 20,20-28

U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Robert Kupčak, kancelar Požeške biskupije i upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije:

Današnje Evanđelje počinje prizorom koji nam je vrlo ljudski. Majka sinova Zebedejevih dolazi Isusu s jednom molbom. Želi da njezini sinovi, Jakov i Ivan, u njegovu kraljevstvu sjede jedan zdesna, a drugi slijeva.

Nije teško razumjeti tu majku. Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete. Ali Isus zna da se iza te molbe krije nešto više. U srcu učenika još uvijek živi želja za prvim mjestima, za ugledom i važnošću. Oni još ne razumiju da put prema Božjem kraljevstvu nije put uzdizanja, nego put predanja.

Zato Isus ne odgovara ni prijekorom ni osudom. Postavlja jedno pitanje: „Možete li piti čašu koju ću ja piti?“

U Svetom pismu čaša često označava čovjekovu sudbinu. Isusova čaša jest njegova muka, križ i potpuno predanje Ocu iz ljubavi prema svijetu. Jakov i Ivan spremno odgovaraju: „Možemo!“

Vjerojatno još nisu razumjeli što govore. Mislili su na slavu, a Isus govori o križu.

Koliko smo im slični. I mi rado kažemo da želimo slijediti Krista. Molimo ga za blagoslov, za mir, za radost. Ali kada na put dođu nerazumijevanje, žrtva ili odricanje, tada otkrivamo koliko je naša vjera još uvijek na putu sazrijevanja. No Isus ne odbacuje njihovu spremnost. Kaže Jakovu: „Čašu ćete moju piti.“ I doista, povijest nam govori da je upravo Jakov bio prvi među apostolima koji je položio život za Krista. Onaj koji je nekoć tražio počasno mjesto postao je prvi koji je svojom krvlju posvjedočio Evanđelje.

Kako je Bog strpljiv.

On vidi ne samo ono što smo danas, nego i ono što po njegovoj milosti možemo postati. Možda danas osjećamo vlastite slabosti. Možda primjećujemo da još uvijek tražimo priznanje ljudi, da nas bole nepravde ili da želimo biti važni u očima drugih. Isus nas zbog toga ne odbacuje. On nas odgaja. Baš kao što je odgajao Jakova.

Sveti Ivan Zlatousti primjećuje da Isus učenike ne ponižava zbog njihove ambicije, nego je preobražava. Ne uništava njihovu želju za veličinom. Pokazuje im gdje se nalazi prava veličina. I zato slijede riječi koje ostaju izazov svakom naraštaju: „Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj.“ To je logika Evanđelja.

Svijet kaže: uspni se što više. Isus kaže: spusti se da bi druge mogao podići.

Svijet kaže: traži da ti služe. Isus kaže: nauči služiti.

Svijet mjeri uspjeh onime što čovjek posjeduje. Krist ga mjeri ljubavlju koju je darovao. To nije slabost. To je najveća snaga. Služiti može samo onaj tko je slobodan od vlastite oholosti. Koliko je samo skrivenih svetaca oko nas koji žive upravo tako.

Roditelji koji se svakodnevno troše za svoju djecu. Supružnici koji ostaju vjerni i onda kada nije lako. Ljudi koji u tišini njeguju bolesnika. Svećenici, redovnice i brojni vjernici koji bez velike pozornosti služe svojoj zajednici. Možda ih svijet nikada neće staviti na naslovnice.

Ali u Božjem kraljevstvu upravo su oni veliki. Na kraju Isus otkriva i razlog zbog kojega nas poziva na takav život. „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ To je srce Evanđelja.

Krist od nas nikada ne traži ono što sam nije učinio.

Prije nego što je učenicima rekao da služe, sam im je oprao noge. Prije nego što ih je pozvao nositi križ, sam ga je ponio. Prije nego što ih je pozvao dati život, sam ga je prvi darovao. Zato je služenje više od dužnosti. Ono je način na koji postajemo slični Kristu.

Neka nam danas sveti Jakov bude poticaj. Nije odmah razumio Isusove riječi. Morao je dugo učiti. Ali dopustio je Gospodinu da ga mijenja. I zato je od čovjeka koji je tražio prvo mjesto postao apostol koji je prvi posvjedočio svoju vjeru do kraja.

Zamolimo Gospodina da i nas uči toj istoj školi.

Gospodine Isuse, oslobodi nas želje da budemo važni u očima ljudi. Nauči nas radosti služenja. Daj da u svakom čovjeku prepoznamo brata ili sestru kojima možemo iskazati tvoju ljubav. Po zagovoru svetoga Jakova učvrsti našu vjeru da te vjerno slijedimo, ne samo u trenucima radosti, nego i onda kada put vodi preko križa. Jer znamo da iza križa uvijek dolazi uskrsnuće. Amen.