Sakrio si ovo od mudrih, a objavio malenima. (Mt 11, 25)

Liturgija dana (15. srpnja):

Prvo čitanje:
Iz 10,5-7.13-16
Hoće li se oholit pila povrh onog koji njome pili?

Ovako govori Gospodin:
Jao Asiru, šibi gnjeva mojega,
prutu kojim srdžba moja zamahuje!
Na puk ga poslali nevjeran,
na narod što me razjari,
da ga oplijeni i opljačka,
da ga izgazi ko blato na ulici.
Ali on nije tako mislio,
i u srcu nije tako sudio,
već u srcu zasnova zatvor,
istrebljenje mnogih naroda.
Jer reče: »Učinih snagom svoje ruke
i mudrošću svojom, jer sam uman;
uklonih međe narodima
i blaga njihova opljačkah,
kao junak oborih one
što sjede na prijestoljima.
Ruka moja kao gnijezda zgrabi
bogatstva narodâ.
Kao što se kupe ostavljena jaja,
zemlju svu sam pokupio,
i nikog ne bî krilima da zalepeće,
kljun otvori, zapijuče.«
Zar se hvali sjekira
povrh onog koji njome siječe?
Hoće li se oholit pila
povrh onog koji njome pili?
Ko da šiba maše onim koji je podiže,
il’ štap diže onog koji drvo nije.
Gospodin nad Vojskama poslat će stoga
gojaznima njegovim skončanje,
slavu će mu ognjem potpaliti,
kao što se vatra potpiruje.

Psalam:

94,5-10.14-15
Neće Gospodin odbaciti naroda svojega.

Tlače narod tvoj, Gospodine,
i baštinu tvoju pritišću;
kolju udovicu i pridošlicu,
sirotama život oduzimlju.

Govore: »Gospodin ne vidi!
Ne opaža Bog Jakovljev!«
Shvatite, lude u narodu:
bezumni, kad ćete se urazumiti?

Onaj što uho zasadi da ne čuje?
Koji stvori oko da ne vidi?
Onaj što odgaja narode da ne kazni —
Onaj što ljude uči mudrosti?

Neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti,
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Evanđelje:
Mt 11,25-27

U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje,
što si ovo sakrio od mudrih i umnih,
a objavio malenima.
Da, Oče, tako se tebi svidjelo.
Sve je meni predao Otac moj
i nitko ne pozna Sina doli Otac
niti tko pozna Oca doli Sin
i onaj kome Sin hoće objaviti.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić, upravitelj zagrebačke župe Remete i remetskog svetišta:

Srijeda je inače dan kad su kršćani pozvani odricati se ili drugačije rečeno više se davati. Srijeda je inače posvećena sv. Josipu. Lijep primjer žrtve i kad ne razumijem i baš zbog toga jer ne razumiješ. Srijeda je dan kad smo pozvani manje i jednostavnije jesti, da bismo se u četvrtak – euharistijski dan, dao Bog i pričešću nahranili, a i tijelo kojim boljim zalogajem obradovali i okrijepili za nova dobra. Mi u Karmelu danas postimo jer se i na taj način pripremamo za našu najveću karmelsku svetkovinu Kraljice i Majke Karmela. Želimo na taj način uz devetnicu koju završavamo i tjelesnim odricanjem od obilja oku i nepcu ugodnih jela i pila, uzdignuti dušu Bogu. No na što nas današnje evanđelje potiče?! Ono kaže: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima… i Nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti..

Valja nam postajati malen u odnosu na Boga, ali to zapravo znači biti svjestan i te kakve ovisnosti o Bogu. Ne znači držati sebe nedostojnim, pa da ni prstom ne maknem…Ta i dijete se bori, pada i ustaje i nastavlja… ne znači sebe smatrati nesposobnim, nego u podložnosti i jednostavnosti služiti Bogu i čovjeku… i radi se još o ovome: kroz tu svijest svoje nemoći učini nešto dobro sam, bez Boga, upoznavati Boga velikoga! I biti radostan jer, zamisli, Bog se meni i tebi, brate i sestro, želi neprestano objavljivati. Koja spoznaja, koja stvarnost, koja svijest i svjesnost! Svjesnost kakvog velikog dara! Koji znak njegove neopozive ljubavi prema čovjeka. Uostalom… da roba otkupi, Sina je poslao! Bog se objavljuje, ali i Bog nam objavljuje što nam i kako činiti. Ako ga ne nikako ne čuješ, a moliš i želiš ga čuti danima, tjednima, mjesecima, godinama i desetljećima, ne znači da ne govori, da ne otkriva, znači jednostavno da ti u slobodi daje da izabereš i da se kad izabereš, više ne osvrćeš natrag, nego hrabro, s njim i s bližnjim surađujući, ideš naprijed. Dakle, hrabro!