Roditelji nađoše Isusa posred učitelja. (Lk 2, 46)

Liturgija dana (13. lipnja):

Prvo čitanje:
Iz 61,9-11
Radujem se u Gospodinu, radujem.

Slavno će biti sjeme naroda mojega među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko ih god vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Gospodin blagoslovi.
Radujem se u Gospodinu, radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu me plaštem pravednosti,
kao ženik kad si vijenac stavi
i nevjesta kad se uresi nakitom.
Jer kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što vrt niknuti daje sjemenju,
tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.

Psalam:
1Sam 2,1-8
Kliče srce moje u Gospodinu, Spasitelju mojemu.

Kliče srce moje u Gospodinu,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.

Lomi se luk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život,
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slaba iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.

Evanđelje:
Lk 2,41-51

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruza¬lem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše prema običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među
rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tra¬žeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja,
sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i
odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja
žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste
li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
l siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je
njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači o. Niko Bilić:

Ova subota vodi nas na čuveni zagrebački Jordanovac. Župna crkva, u kojoj se već dugi niz godina održava cenakul Svećeničkog marijanskog pokreta i pobožnosti prvih subota, danas slavi svoj dan.

Upravo na tom brežuljku Filozofsko-teološki institut – naš FTI čuva i studira ovo poznato Evanđelje o dječaku Isusu koji je ostao među učiteljima u jeruzalemskom Hramu. Luka opisuje kako je Majka Marija brižno čuvala sve te uspomene u svom srcu. Već tamo kad su pastiri došli, saznali smo kako to Majka u svom srcu prebire događaje vezane uz njezina sina.

Bogat Lukin izvještaj najprije nas upućuje da Učitelj Isus i u svojoj odrasloj dobi redovito, svake godine hodočasti u Jeruzalem, kako je to od malena činio. Već kao dijete u Svetoj obitelji upoznaje blagdan Pashe.

Evanđelje prenosi starozavjetni opis: „uzašli su“. Tako Biblija govori o hodočašću, a riječ ima i visoko teološki sadržaj jer označava također žrtvu paljenicu. Kod Isusa značenje je dalekosežno jer već usmjerava pogled na onaj njegov Izlazak, koji se ima zbiti u Jeruzalemu, o kojemu razgovara s Mojsijem i Ilijom.

Ovaj put hodočašće je posebno.

S dvanaest godina – možda slično primjerice našem sakramentu sv. Potvrde – njihov dječak postaje sin Zakona. Vjerojatno baš u dvanaestoj godini počinjemo osobno, ozbiljno slušati glas savjesti. Razumljivo je da dječak Isus prema zacrtanom postupku primanja dolazi među učitelje u Hramu. Uobičajeno je da ih sluša i pita. I njegovi odgovori mogu posve pristajati predviđenom pristupnom ispitu. Ali sasvim je izvanredno da to traje do trećega dana. Toliko ih zadivljuje svojom razumnošću! Opis njihova osjećaja riječ je koja znači ekstazu. Ushićeni su mladim Isusom.

Što li se međutim zbiva u majčinu srcu? Kakve su to uspomene? Kad djeteta nema nekoliko sati, već je briga prevelika.

Ako ga nema preko cijele noći, to je već neizdrživa panika, nesnosna bol. Što li majka Marija iz svoga srca iznosi Josipu s kojim je već toliko toga prošla!? Ipak, oni su se prvi dan s pouzdanjem vraćali s hodočašća. Ma, sigurno je dječak tu negdje s njihovima! Drugi je dan dan povratka u sveti grad jer ga nisu našli. Tek trećeg dana potraga je dovršena. A mi prepoznajemo važan biblijski treći dan.

Evanđelje ističe očinsku ulogu sv. Josipa kad bez teškoća veli da su oni Isusovi roditelji i kad majka Marija izravno kaže: „Otac tvoj i ja tražili smo te“. Dubinu roditeljske boli majka priopćava sinu kad kaže da su bili „žalosni“.

Majčinski ona oslovljava svoje dijete. Ali njegov odgovor ne razumiju.

Velika je utjeha za roditelje koji s djecom u pubertetu jednostavno ne nalaze zajednički jezik. Gle, i s Isusom je tako. Posve precizno i dijete i majka kažu „otac“. Ali u bitno različitom smislu. Isus već u djetinjstvu daje vrijedan putokaz. Nisu se razumjeli, on je Očev, ali ipak se pokorava, podređuje se roditeljskom autoritetu u Nazaretu. To je dio njegova utjelovljenja kojim je ponizio i „oplijenio“ sama sebe. Postao je čovjekom.

Zajedno sa Srcem Majke Marije mi mu se klanjamo i molimo danas njezin zagovor.

Ona nas vodi da od križa i Velikog petka strpljivo tražimo i dočekamo treći dan kad ćemo pronaći dragog Spasitelja, živoga Pobjednika.