S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ljubite svoje neprijatelje! (Mt 5, 44)
Liturgija dana (16. lipnja):
Prvo čitanje:
1Kr 21,17-29
Naveo si Izraela na grijeh.
Nakon smrti Nabotove bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izebelom reče Gospodin: Psi će proždrijeti Izebelu na polju Jizreelskom. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.«
Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Gospodnjim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.
Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«
Psalam:
51,3-6b.11.16
Smiluj se, Gospodine, jer sagriješismo.
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Evanđelje:
Mt 5,43-48
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno:
Ljubi svoga bližnjega,
a mrzi neprijatelja.
A ja vam kažem:
Ljubite neprijatelje,
molite za one koji vas progone
da budete sinovi
svoga Oca koji je na nebesima,
jer on daje da sunce njegovo izlazi
nad zlima i dobrima
i da kiša pada
pravednicima i nepravednicima.
Jer ako ljubite one koji vas ljube,
kakva li vam plaća?
Zar to isto ne čine i carinici?
I ako pozdravljate samo braću,
što osobito činite?
Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni
kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:
Današnje Evanđelje vrhunac je Isusova Govora na gori i srž nove pravednosti koju Isus donosi. Isus ovdje ne samo da ispunjava Zakon nego ga i radikalizira. On traži od svojih učenika savršenstvo koje se ogleda u bezuvjetnoj ljubavi po uzoru na samoga Boga Oca.
Zapovijed ljubavi prema bližnjemu koju pronalazimo u Levitskom zakoniku često se odnosila samo na pripadnike vlastitoga naroda, dok Isus ruši te granice i zapovijeda ljubav prema neprijateljima i molitvu za progonitelje.
Takva ljubav proizlazi iz činjenice da je svaki čovjek stvoren na Božju sliku te ga zbog toga treba ljubiti i za njega moliti, dok se mrzi samo grijeh i zlo koje je počinio. Isus navodi važan razlog takve ljubavi: „Da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima.“
Bog nam je uzor i On ne pravi razliku među ljudima. Sunce njegovo izlazi i dobrima i zlima, a kiša pada i pravednima i nepravednima. Postati sinom u biblijskom smislu znači činiti ono što čini Otac nebeski.
Ako Otac iskazuje milosrđe, tada smo i mi pozvani ići tim putem. Kršćanska ljubav nije samo emocija ili prolazni osjećaj, ona je odluka i trajno opredjeljenje srca.
Moliti za onoga tko nas progoni najveći je oblik kršćanske ljubavi. Takva nas molitva okreće od nas samih prema drugima i ne dopušta da neprijatelj upravlja našim srcem.
Na mržnju uvijek trebamo odgovoriti molitvom jer je to jedini način da se prekine lanac zla. Naš kršćanski identitet ne potvrđuje se samo u sakramentu krštenja, nego djelatnim življenjem istinske ljubavi koja svoj izvor ima u Bogu.
Kada činimo dobro onima koji to možda po logici svijeta ne zaslužuju, tada zapravo svjedočimo kakav je Bog. Danas je lako biti ljubazan prema prijateljima i onima koji nas poštuju, ali Gospodin Isus želi da iziđemo iz vlastitoga komfora i sigurnosti.
Prvo kršćansko svjedočanstvo jest življenje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa prema svakom čovjeku. Koliko puta nam je teško oprostiti i najmanju uvredu, a Isus od nas traži da ljubimo čak i one koji nas odbacuju i ranjavaju. Takav zahtjev nadilazi ljudsku snagu i zato je potrebna Božja milost koja preobražava srce čovjeka.
Bez molitve i dubokoga zajedništva s Bogom teško je živjeti ovu evanđeosku ljubav. Upravo su sveci najbolji primjer da je takav način života moguć. Oni nisu pobijedili svijet snagom osvete, nego snagom poniznosti, praštanja i ljubavi.
Ljubav prema neprijatelju nije slabost, nego dokaz duhovne zrelosti i istinske snage. Mržnja razara čovjeka iznutra, dok oprost donosi slobodu i mir duši. Kada opraštamo, tada najviše nalikujemo Kristu koji je na križu molio za one koji su ga razapinjali.
U svijetu koji često promiče podjele i sebičnost, kršćanin je pozvan biti znak drukčijega načina života. Isus nas poziva da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš na nebesima. Ovo savršenstvo odnosi se na beskompromisno življenje ljubavi.
Savršenstvo u ljubavi nije nešto nedostižno, nego put kojim hoda svaki čovjek koji se ugleda u Boga i njegovu beskrajnu ljubav. Neka nam današnja riječ Božja bude poticaj na življenje ljubavi u našim obiteljima, na radnome mjestu, u školi i svugdje gdje smo pozvani svjedočiti vrijednosti Kraljevstva nebeskoga.