Kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti! (Lk 5, 35))

Liturgija dana (4. rujna):

Prvo čitanje:
1Kor 4,1-5
Gospodin će razotkriti nakane srdaca.

Braćo! Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: sudac je moj Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će i iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

Psalam:
37,3-6.27-28.39-40
Od Gospodina dolazi spas pravednicima.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj, i on će sve voditi:
pravda će tvoja zasjati ko svjetlost
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.

Evanđelje:
Lk 5,33-39

U ono vrijeme: Rekoše Isusu farizeji i pismoznanci: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«
A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«
»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«
»I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar, župnik in solidum u Ludbregu, u Župi Presvetog Trojstva i Svetištu Predragocjene Krvi Kristove:

Na više mjesta u Evanđelju Isus sebe oslikava kao Zaručnika. Čini se da je to slika koja je Njemu posebno draga. Zaručnik ima zaručnicu, njih dvoje se vole i ta ljubav ih ispunja radošću. Isusova zaručnica je Crkva, ali i svaka pojedina vjerna duša. Iz toga proizlazi da je vjera na koju nas Isus poziva nešto radosno kao što je radosno svadbeno slavlje zaručnika i zaručnice.

Doista, Evanđelje je radosna vijest o Božjoj neizmjernoj ljubavi prema ljudima, koje On voli i želi ih spasiti.

Stoga kršćanin po definiciji jest radostan čovjek.

To ne znači nužno da stalno nosi osmijeh na licu, ali znači da u temeljima svoga bića nosi jednu vedrinu zbog spoznaje da nikada nije sam, nego je uvijek nošen ljubavlju svoga Spasitelja.

Nadalje, slika zaručnika sugerira nam i još nešto o Bogu, a to je istina da je On uvijek mlad. Premda je Bog oduvijek, prije svih vjekova, On je Život, On sve čini novo, On se nikada ne umara i ne „stari“. Stoga i vjernik povezan s Bogom, unatoč starenju i slabljenju tijela, u sebi nosi jednu mladost duha, baš kao što kaže Psalam 92 za pravednike:

Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine.

Stoga je potrebno uvijek osluškivati Božji glas u svojoj duši i vidjeti na što me to On potiče danas. Možda me potiče da ostavim neku staru naviku, a možda me potiče i na nešto novo, drugačije od onog što sam činio do sad.

U nekim danima u srcu ćemo osjetiti poticaj da se radujemo, da zahvaljujemo, da slavimo Boga i život koji nam daje. U nekim pak danima osjetit ćemo kao da nam je Zaručnik ugrabljen, prolaziti kroz duhovnu suhoću ili čak tamu, iskusit ćemo da je On dopustio da i nas pritisne djelić Križa kojeg je On nosio. Tada ćemo intenzivnije moliti, postiti, činiti pokoru za sebe i za druge. No, uvijek ćemo kao kršćani obnavljati svijest da je Isus već pobijedio i da će Njegova Ljubav u konačnici potpuno pobijediti svako zlo ovoga svijeta.

To je kršćanska nada ili ufanje: oslanjanje na istinu da je patnja privremena i da nas u Kraljevstvu Božjem čeka radost bez kraja i sjene. Neka ta predivna istina i danas izmami osmijeh na našem licu!