Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! Neka vam Kristov prazan grob jača vjeru i budi nadu da Božja ljubav pronalazi rješenja za svaku ljudsku patnju i izlaz iz svake čovjekove krize, dajući tako konačni i potpuni smisao našem postojanju. U emisiji 'Lirika križa' do sada ste mogli čuti stihove koji su koji su bili nadahnuti mukom i smrću Isusa Krista, sa svetkovinom Uskrsa motivi se mijenjanju baš kao što je Krist svojim utjelovljenjem i otkupljenjem na križu promijenio naš život.
Pjesnik s kojim započinjemo uskrsni dio emisije je Aleksa Kokić, koji je rođen 1913. u Subotici. Nakon isusovačke gimnazije u Travniku završio je 1937. Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i iste je godine zaređen za svećenika. Odrastao je na pjesničkom stvaralaštvu pučkoga ozračja i religioznoga nadahnuća, što potkraj 19. i početkom 20. stoljeća usmjerava i obilježuje književno stvaranje bačkih i šokačkih Hrvata. Za života objavio je dvije zbirke pjesama „Klasovi pjevaju“ iz 1936. i „Zvona tih radosti“ iz 1938. Kokićeve pjesme ističu se iskrenom liričnošću, vedrinom i ljubavlju prema zavičajnoj bačkoj ravnici, pejzažu i ljudima, dok se u njegovoj religioznoj lirici naglašeno pojavljuje bjelina, dominantna bijela boja čistoće, poput pjesama „Bijelo raspelo“ ili „Bijeloj Gospi“, a Krist pak „sav bijel i čist“ kao u pjesmi „Uskrsno jutro“. U svojoj bjelini i čistoći, u divnu sjaju Krist blagoslivlje i svojim uskrslim svjetlom obasjava sav svijet. Doživljaj je to uskrsnoga jutra u kojem sva priroda i sve stvorenje proživljuje svoje preobraženje i pobožanstvenjenje. Nevezanim stihom ove pjesme i nekih drugih pjesama jedan je od tvoraca modernoga katoličkog poetskog izraza. Aleksa Kokić preminuo je 1940. tijekom služenja vojnoga roka u Cetinju.
