Budi dio naše mreže

Šibenska tvrđava sv. Nikole i zadarski obrambeni bedemi - tri godine pod zaštitom UNESCO-a

Tvrđava sv. Nikole i Bedemi zadarskih pobuna, kao jedinstveni spomenici svjetske graditeljske baštine uvršteni su na Popis svjetske baštine UNESCO-a 2017. godine u sklopu nominacije „Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. stoljeća“. Spomenici su visoke kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti, važni i u nacionalnom kontekstu i u kontekstu mletačkog renesansnog graditeljstva. O tvrđavi sv. Nikole govorila je u emisiji "Kulturni biseri Hrvatske" Hrvatskoga katoličkog radija ravnateljica Javne ustanove Priroda Šibensko – kninske županije Anita Babačić Ajduk, a o zadarskim obrambenim zidinama, pročelnica Upravnog odjela za kulturu i šport Dina Bušić.

/ Vesna Bihar

Pogled na kanal sv. Ante / Foto: Davor Šarić

Obrambena ljepotica svetog Nikole izgrađena sredinom 16. st. branila je Šibenik od neprijatelja s mora. Ovaj nijemi svjedok daleke prošlosti jedna je od najvećih pomorskih utvrda na Mediteranu koja danas ima svoju kulturnu i turističku ulogu. Posjetiteljima uistinu ima što pokazati. O svjetskoj spomeničkoj baštini tvrđave razgovarali smo s ravnateljicom Javne ustanove Priroda Šibensko – kninske županije Anitom Babačić Ajduk.

 Kada, kako je i zašto građena tvrđava sv. Nikole?

Cijeli povijesni kontekst u to doba sredinom 16. stoljeća, kada je Šibenik i veći dio Dalmacije bio pod mletačkom vlasti, dok su Turci, odnosno, Osmanlijsko carstvo napadalo. Oko 1540. na ušću Krke i, kad je Skradin pao pod tursku vlast, Mleci odlučuju, radi šire obrane Mletačke Republike a i samog Šibenika, kao posebne i važne luke, na ulazu ispred Šibenika izgraditi tu tvrđavu na početku kanala sv. Ante. Geografski, Šibenik je smješten na ušću rijeke Krke i Šibenski zaljev  ima isključivo kroz kanal sv. Ante kontakt s otvorenim morem.

Ulaz na Tvrđavu sv. Nikole / Foto: Davor Šarić

Zašto baš tako izgleda, odnosno ima taj trokutasti oblik? Je li taj oblik bio uobičajen u mletačkoj vojnoj arhitekturi?

To je prvi put da jedna obrambena tvrđava ima trokutastu osnovu, što je rijetkost u fortifikacijskoj arhitekturi. U sjevernom dijelu tog trokuta nalazi se gljivasto proširenje. To je dio tvrđave koji gleda u sami kanal i brani ulaz brodovima u kanal, odnosno, u sam grad Šibenik. Prema sjeverozapadnom prolazu imamo dvokatne polukružne baterije za paljbu. Donja etaža namijenjena je da se topom udara u trup broda. Na taj način, sam Šibenik je bio poprilično siguran. Lokacija je strateški odabrana, a ta moćna grandiozna tvrđava nikad nije bila vojno aktivna.

Već samim pogledom na tvrđavu, ona je branila, a jedno vrijeme služila je i kao tamnica.  Što se događalo s tvrđavom kroz protekla stoljeća?

Tvrđava je prvenstveno u povijesti služila obrani Šibenika. Kako su se izmjenjivale vlasti: Venecija, Francuska Republika, Austro-Ugarska te zbog stalnog razvoja oružja, brodova i tehnika ratovanja, prilagođavala se i njezina arhitektura. Mijenjali su se grudobrani, otvori za topove, vojni objekti, barake za posadu nalazile su se na samoj terasi ali više ne postoje, kao niti kapela koja je bila posvećena sv. Nikoli. U 19. stoljeću, prostor tvrđave u podrumu koristio se kao zatvor. Niše u tvrđavi služile su kao samice. Ovdašnji zatvor, među ostalima je, nažalost, iskusio i hrvatski dramski pisac moderne Ivo Vojnović.

Tvrđava sv. Nikole nikad nije poslužila u vojnu svrhu za koju je izgrađena. Zahvaljujući njenom impresivnom i zastrašujućem izgledu, kao i dobroj lokaciji, Šibenik nikad nije napadnut s mora. Posade neprijateljskih brodova, povlačile bi se čim bi je ugledali. U povijesti nisu zabilježene neke značajnije pomorske bitke na ovom lokalitetu. Tvrđava je napuštena nakon odlaska austrougarske vojske početkom 20. stoljeća. Nakon toga, korištena je kao semaforska stanica koja propušta brodove kroz kanal sv. Ante 1950-tih godina 20. stoljeća. Restauratori šibenskog Odjela Ministarstva kulture 80-ih godina preuzeli su brigu nad njom i, evo, prije nekoliko godina, s obzirom da Javna ustanova Priroda upravlja značajnim krajobrazom Kanal – Luka, došla je pod skrb županijske javne ustanove kao sastavni dio kanala sv. Ante i sad integralno upravljamo i prirodnim i kulturnim dobrom na ovom području.

Unutar tvrđave sv. Nikole / Foto. Davor Šarić

Položaj joj je očito strateški. Zašto je građena tako (od opeke) i baš na tom mjestu?

Velika specifičnost je to što je ona smještena na otočiću Ljuljevcu i sam otočić, odnosno tvrđava je integrirana. Donji dio su klesane prirodne stijene, kako bi se bolje utemeljila tvrđava, zatim ide jedan kameni dio i, nakon toga, taj dio od opeke.

Što je prethodilo samom upisu i što taj sustav još uključuje?

Prvenstveno, to je bio dugogodišnji rad gospodina Miljenka Domijana koji je bio i koordinator ispred Republike Hrvatske za taj upis.  Veliki je to posao. S obzirom da je to internacionalna nominacija, bila je potrebna suradnja s Italijom i s Crnom Gorom.  Bilo je aplicirano 11 lokacija, a 6 je proglašeno UNESCO-ovim lokacijama: gradovi Bergamo, Palmanova, Peschiera del Garda, crnogorski Kotor te naši Zadar s obrambenim bedemima i tvrđavu sv. Nikole u Šibeniku. Oni su  9. srpnja 2017. godine u Krakovu proglašeni UNESCO-ovom svjetskom baštinom.

Cijeli koncept, kad smo počeli graditi šetnicu u kanalu sv. Ante i razmišljati o jednom integralnom upravljanju cijelim tim prostorom, glavni cilj bio je očuvanje i prirodne i kulturne baštine na tom prostoru. Znači, sve dosadašnje naše intervencije, a tako i sama aplikacija koncipirana je na način da maksimalno sačuvamo kulturno dobro, da sve te elemente ostavimo u onom stanju kakvom i jesu. Svi popratni sadržaji koje današnji suvremeni posjetitelji zahtijevaju, odlučili smo smjestiti u okolnu buffer zonu tvrđave. Tako je trenutno u tijeku, s obzirom da je Šibensko-kninska županija dobila na korištenje bivšu vojarnu Minerska (koja se nalazi 10 minuta pješke od tvrđave, u kanalu sv. Ante) jedan vojni kompleks (tri zgrade) one se obnavljaju sredstvima Europske unije. Doživjet će svoju prenamjenu. Gradi se moderni posjetiteljski centar u kojem će se prezentirati i prirodna i kulturna baština samog tog područja, ali i mali caffe bar i sanitarni čvor. UNESCO traži da se izradi jedan integralni model upravljanja baštinom, da se odrede nosivi kapaciteti. Svjesni smo činjenice da smo zadnjih godina, prije ove situacije s koronom, na UNESCO-ovim lokalitetima, koji su poprilično atraktivni i bude veliki interes, imali gužve, a na nekim lokacijama i preopterećenost, što je onda dovelo do oštećenja samog spomenika.

S Institutom za turizam izradili smo plan upravljanja tvrđavom sv. Nikole koji je sad u postupku donošenja i definirali smo modele pristupa samoj tvrđavi (trenutno imamo samo pristup morskim putem, kad se osposobi kopneni ulaz), a to znači i kapacitete, modele posjećivanja… Sve smo to isplanirali kako bi očuvali integritet ovog iznimno vrijednog spomenika.

Pogled s tvrđave sv. Nikole /Foto: Davor Šarić

Hrvatski restauratorski zavod dovršio je prvu fazu obnove tvrđave sv. Nikole u Šibeniku. Obnova Sv. Nikole bila je iznimno zahtjevna jer je izgrađena u moru. Nije od kamena poput katedrale sv. Jakova, nego od opeke?

Tek smo započeli s obnovom što se tiče sigurnosti posjetitelja, obnovili smo mulo da može pristati brod, a obnova samog plašta, razni restauratorski radovi, zaštita temelja, hidro-izolacija…Veliki posao je tek pred nama. Prema projektu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a radi se o projektu od preko 100 milijuna kuna, ta će obnova sigurno ići parcijalno i trajat će godinama. Ali, odlučili smo se za takav pristup i nadamo se da će u svim tim fazama, u većini slučajeva, biti moguće i posjećivanje i obnova. Radit će se obnova parcijalno. Zatvarat ćemo dio po dio, ako se dogodi da dobijemo tako velika sredstva. U principu iznosi će diktirati dinamiku obnove. To je sigurno.

Što je posjetiteljima danas najatraktivnije i kako se odvija obilazak?

Ako želite posjetiti tvrđavu sv. Nikole, svoju ulaznicu možete kupiti putem web shop-a na www.kanal-svetog-ante.com. Otvorili smo i na šibenskoj rivi jedan mali info-centar gdje se mogu kupiti ulaznice. Četiri puta brod polazi sa same šibenske rive. Cijeli izlet je u trajanju od neka dva sata. Imate vodiča i svaki posjetitelj dobije jedan tablet koji vas vodi i priča priču i o kanalu sv. Ante i o samoj tvrđavi sv. Nikole. Taj multimedijalni vodič preveden je na osam jezika, ali ovisno o afinitetima posjetitelja, idu vođene ture i na hrvatskom i na engleskom jeziku, ili pak, naši posjetitelji samostalno obiđu put uz pomoć tih tableta. Vožnja brodom je lijepo iskustvo jer je Šibenik stvarno najljepši s mora.

Nije nikakvo čudo da je Šibenik bilo teško osvojiti kad ima takve utvrde i moćne zaštitnike.

Pripremamo se i za Dan grada, 29. rujna i dan našeg zaštitnika sv. Mihovila, a sam kanal sv. Ante je dobio ime po tamošnjoj crkvici njemu posvećenoj, smještenoj u prirodnoj špilji. Moji kolege iz ustanove  i ja zavapili smo svetom Anti i sv. Nikoli da nam pomognu na ovome putu obnove.

Šibenik – Obilazak tvrđave svetog Nikole koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a / Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Hrvatska se diči Šibenikom i tvrđavom sv. Nikole, a dičimo se i Zadrom i njegovim obrambenim zidinama, kulturnom dobru Hrvatske također uvrštenom na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Naša sugovornica o ovom dijelu naše zaštićene baštine je pročelnica Upravnog odjela za kulturu i šport Grada Zadra Dina Bušić. 

Recite nam kako i kada nastaju zadarske obrambene zidine ili Bedemi zadarskih pobuna?

Bedemi zadarskih pobuna ili kako ih mi Zadrani zovemo Muraj, značajan su fortifikacijski sustav utvrda samog središta grada Zadra. Oni nastaju u 12. i 13. stoljeću, ali ojačani su u 16. stoljeću za potrebe obrane Mlečana od strane turskih osvajača. Grad Zadar je sačuvao veliki dio srednjovjekovnih bedema te se upravo ti bedemi danas nazivaju Bedemi zadarskih pobuna. To je sjeverni dio naših bedema, a sve u spomen na 11 krvavih buna koje su građani grada Zadra digli protiv mletačke vlasti.

Koliko su dugački ti bedemi?

Bedemi opasuju cijeli grad. Jedino s južne strane, prema moru, bedemi više ne postoje, oni su u potpunosti porušeni, dok je sjeverni dio grada i istočni dio grada opasan. Uz to, imamo još jednu veliku utvrdu tzv. utvrdu Forte koja je nastala nešto kasnije u odnosu na bedeme koje opasuju poluotok. Danas kada radimo na šetnici Bedema zadarskih pobuna imamo negdje 900 metara, no sve skupa imamo još dvaput toliko metara bedema i buduće projekte koje ćemo raditi i, nadamo se, oživjeti i ostale dijelove naših zidina.

Zadarski bedemi, zidine koje opasuju stari dio grada, a koje su izgradili Mlečani u 16. st. uvrštene su na Popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a 2017. / Foto: Dino Stanin/PIXSELL

U čemu je njihova vrijednost i jedinstvenost prepoznata od UNESCO-a?

Mi smo upisani u UNESCO s pet drugih gradova. To su: Peschiera del Garda, Palmanova, Bergamo, kod nas Šibenik i Zadar te Kotor. Specifičnost svih ovih zidina da su to utvrde i tvrđave koje je Venecija izgradila za zaštitu luka i gradskih centara. Oni tada predstavljaju jednu novu vrstu fortifikacijske arhitekture koja je prilagođena tadšnjem načinu ratovanja, a sve zbog upotrebe baruta i topova. Zadar je stoljećima opasan tim visokim zidinama. No, Venecija odlučuje srušiti te zidine i izgraditi nove u formi nazvanoj a la moderna. To je slučaj i s drugim zidinama u drugim gradovima s Popisa. Dakle, radi se o iznimnoj i univerzalnoj vrijednosti koja uključuje mrežu tih utvrđenih gradova, štićenih golemim zidinama i nasipima i lagano nakošenim zidovima. Izgradnju golemih bedema oko Zadra 1537. godine vodi Michele Sammichelle, glavni inženjer Mletačke Republike i njemu se tada pridružio njegov nećak Giangirolamo. Sammichelle je izgradio veliki broj gradskih utvrda i gradskih vrata na području Mletačke Republike, ali njegovo remek-djelo, među brojnim portalima, zapravo su kopnena vrata u Zadru iz 1543. ulaz u naš grad, koji mi nazivamo Foša. Kako bi se Zadar dodatno zaštitio, 1567. podignuta je još jedna utvrda – utvrda Forte koja je golema i iza tog projekta stoji Sforza Pallavicino. Sve su to specifičnosti koje su osvojile UNESCO i donijele gradu Zadru i ostalim gradovima upis. Mi djelujemo zajedno, radimo zajedno, surađujemo, razmjenjujemo informacije i podižemo ove svoje vrijednosti koje već sada imamo na jednu novu razinu.

Zadarska Kopnena vrata na Foši  / Foto: Dino Stanin/PIXSELL

U kojoj je fazi proces obnove i koji su vam prioriteti danas?

Mi provodimo veliki europski projekt sufinanciran sredstvima Europske unije, ali naravno i Grada Zadra. To je projekt “ZADAR BAŠTINI“. Taj projekt obuhvaća obnovu Providurove palače i Bedema zadarskih pobuna, odnosno tih 800 do 900 metara bedema sa sjeverne strane grada. Mi smo pri kraju obnove Bedama. Očekujemo otvorenje negdje tijekom studenog, najkasnije prosinca i tu imamo jednu lijepu priču uređenja pješačke zone koja je donedavno bila parking, i bit će obogaćena informativnim sadržajima, šetnicom sa samostojećim panelima i sa svim informacijama o našim Bedemima. Po prvi put ćemo imati takvu vrstu i signalizacije i informacija koju ćemo ponuditi građanima i turistima.  Kao finalni proizvod imamo taj integrirani kulturno-turistički proizvod, novi prekrasni javni prostor.

Foto: Dino Stanin/PIXSELL 

Što Zadru i Hrvatskoj znači upis i na što nas obvezuje?

Upis je izuzetno velika čast i velika obveza. Znači jako mnogo. Ja bih se tu stvarno zahvalila svima onima koji su marljivo radili što je Zadar predložen, gospodinu Miljenku Domijanu. Ono što za nas, gradsku upravu sad slijedi jest pratiti sve smjernice UNESCO-a, ispunjavati sve obveze koje su jasno propisane. To su sve zadaci koji su zahtjevni, koji traju i pred nas stavljaju velike izazove. Jedan smo od rijetkih gradova koji ima tako veliki financijski zadatak, odnosno projekt, a to je obnova velikog dijela bedema. Svjesni smo da imamo još puno posla, još puno dijelova bedema koje bi trebalo obnoviti i oživjeti i, naravno, radit ćemo na tome sve u koordinaciji s UNESCO-om.

U emisiji Kulturni biseri Hrvatske predstavili smo deset kulturnih dobara Hrvatske uvrštenih na UNESCO-ov popis. Zadnja u ovom nizu emisija bila je posvećena Tvrđavi sv. Nikole i obrambenim zidinama Zadra, jednom od deset kulturnih dobara Republike Hrvatske na UNESCO-ovom popisu. O toj kulturnoj i prirodnoj baštini našeg zavičaja razgovarali smo s ravnateljicom Javne ustanove Priroda Šibensko – kninske županije – Anitom Babačić Ajduk i pročelnicom Upravnog odjela za kulturu i šport Grada Zadra Dinom Bušić. 

Emisiju poslušajte ovdje:

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja