Jedan od najatraktivnijih i najposjećenijih dvoraca u Hrvatskoj ima povijest dugu gotovo 800 godina. Tijekom vremena mijenjao je vlasnike sve dok ga u 19. stoljeću grof Juraj VI. Drašković nije pretvorio u jedan od najljepših. Ovaj kulturno-povijesni spomenik iznimne važnosti jedan je od rijetkih objekata u Hrvatskoj sa sačuvanom vlastitom građom. Ugledni turistički časopis Conde Nast Traveler uvrstio ga je 2017. godine među 12 najljepših europskih dvoraca.
Dvorac Trakošćan jedan od najatraktivnijih i najposjećenijih dvoraca u Hrvatskoj (oko 40 tisuća posjetitelja godišnje, nap. a.), nastao je krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od slovenskog Ptuja prema dolini rijeke Bednje.
Prema predaji ime je dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum, nap. a.) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajem. Trakošćan je bio jedan od najvećih feudalnih posjeda u Hrvatskoj, a punih 400 godina njegovi vlasnici su bili članovi obitelji Drašković.
Današnji izgled dvorca potječe iz sredine 19. stoljeća, kada je podmaršal grof Juraj VI. Drašković obnovio ruševan srednjovjekovni grad i pretvorio ga u raskošan dvorac udoban za stanovanje. Obnovljen je u neogotičkom stilu, paralelno s njegovom obnovom odvijali su se i radovi na pregradnji doline i stvaranju umjetnog jezera te uređenju okolnog perivoja.
Neposredna okolica dvorca oblikovana je kao pejzažni park u kojem jezero, livade, drveće i drugo raslinje čine skladnu hortikulturnu cjelinu. Perivoj se dijelom razvio iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnog graba, a u njemu su posađene i različite egzotične vrste drveća.
Osobito i prepoznatljivo obilježje Trakošćanu daje veliko umjetno jezero, dugo oko kilometar i pol, površine oko 17 hektara te dubine oko 2,5 metra. Voda se ljeti ugrije i do 22° Celzijevih. Tijekom zimskih mjeseci površina jezera se zaleđuje, a led se zna zadržati dulje vrijeme.
Od samog nastanka jezero Trakošćan imalo je dvojaku funkciju – gospodarsku, kao ribnjak i estetsku – kao dekorativni element tipičan za romantičarsku parkovnu arhitekturu. Uz samo jezero uređene su pješačke staze kojima je moguće i bicikliranje koje je dopušteno.
U trakošćanskom perivoju rado je posjećena i kapelica posvećena Sv. Križu, sagrađena davne 1754. godine u duhu baroknog klasicizma, zahvaljujući donaciji Suzane Malatinski, supruge Josipa Kazimira Draškovića. Nekada se u kapelici Sv. Križa sveta misa služila četiri puta godišnje, a danas se u kapeli osim nedjeljnog bogoslužja obavlja ceremonijal “Trakošćanskog vjenčanja”.
Na Poučnoj stazi oko Trakošćanskog jezera uređen je “Put vila” dužine 5 kilometara. Staza ima 20 poučnih točaka te ribarsku kućicu koja je uređena kao info-točka namijenjena predahu za vrijeme šetnje.
Stalni postav dvorca Trakošćan izložen je ambijentalno prezentirajući život hrvatskog plemstva kroz povijest Trakošćana i obitelji Drašković. Predmeti datiraju iz vremena od 15. do 19. st., a razmješteni su u pojedinim prostorijama čineći interijerne cjeline.
Postavom su obuhvaćeni svi prostori dvorca, od reprezentativnih stambenih do tehnoloških (kuhinja) na četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat.
Jedan od pionira fotografije u Hrvatskoj bio već spomenuti grof Juraj VI. Drašković, u povijesti zapamćen po svojoj vojničkoj karijeri i kao obnovitelj Trakošćana. Dva albuma potvrđuju ga kao autora našeg najranije sačuvanog fotografskog opusa. Drugi Drašković od presudne važnosti na području hrvatske fotografije, bio je Karlo, smatra se jednim od začetnika umjetničke fotografije u Hrvatskoj i najznačajnijim hrvatskim fotoamaterom 19. stoljeća.