Zoran Filipović, svjetskim medijima poznatiji kao Zoro, dosada je objavio više autorskih knjiga, u kojima često kombinira svoje fotografsko i književno umijeće. Njemačko izdanje njegove knjige ‘Sezona pakla – Sarajevo Anno Domini 1993.’ proglašeno je u Njemačkoj knjigom mjeseca. Knjiga ‘Entseeltes Land’, koju je 1995. objavio jedan od najuglednijih njemačkih nakladnika bila je pri vrhu njemačkih bestseler ljestvica. Knjiga ‘Papa u Hrvata’ dobila je brončanu plaketu SAPPI u konkurenciji najboljih tiskanih knjiga svijeta za 1997., a knjiga ‘Papa u Sarajevu’ srebrnu plaketu za 1998. godinu. Posljednja njegova knjiga jednostavno nazvana ‘1991.’ predstavljena je u Gradskom muzeju u Dvorcu Eltz u Vukovaru u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i 28. obljetnice vukovarske tragedije u Domovinskom ratu. Tom prigodom otvorena je i izložba fotografija “Zoran Filipović 1991.”.

Zagreb 28.11.2018. – Otvorenje izložbe fotografija Zorana Filipovica ‘Od Theresienstadta do Terezmna u Mimari’ (foto: Igor Soban/PIXSELL)

‘U knjizi donosim fotografije s raznih hrvatskih ratišta od Vukovara do Dubrovnika i moj dnevnički tekst, zapise koje sam vodio tijekom rata. Knjiga donosi dojmove koje sam ponio, neke sam zapisao riječima, a neke fotografskom kamerom. Ovakvu sam knjigu sanjao, misleći da će i država imati sluha i uložiti nešto novca u nju da napravimo knjigu koja će na doličan način i u formalnom i u sadržajnom smislu pratiti to vrijeme stradanja i ponosa i slave i tragedije iz koje smo se izdigli’, kazao je u Kulturogramu HKR-a Zoran Filipović.

Otići na bojište ’91. nije bili lako, a otići samo s kamerom u ruci bilo je puno teže. Zoran Filipović je želio dati svoj doprinos, javio se tadašnjem ministru obrane generalu Špegelju, koji mu je rekao:

‘Idi i radi ono što najbolje znaš, na taj način ćeš dati svoj najveći doprinos obrani zemlje. Idi i svjedoči o ovome, jer ono što nije zabilježeno kao da se nije dogodilo’.

Ta legenda ratne fotografije ističe da je 1991. godine bio član glasovite agencije Magnum photos, koja je okupljala 20-ak najboljih svjetskih fotografa. Iz sigurnosnih razloga Filipović je odabrao objavljivati svoj rad pod pseudonimom Zoro, jer je znao da ću objavljivanjem tih fotografija u svjetskim medijima steći mnoge neprijatelje. Njegov stvarni identitet bio je tajna cijelo vrijeme trajanja rata i neki su nudili veliki novac za razgovor s njime, no on nije pristao. Bilo mu je stalo da istina o ratnim stradanjima bude zabilježena i da svijet vidi što se događa. Zoran Filipović Zoro je bio na svim bojišnicama pa i tamo gdje se nisu osudili ići niti naoružani vojnici.

‘Nikada nisam nosio oružje, nisam želio izazivati niti biti poluvojnik, polufotoreporter.

‘Zoro je nekako uspio ostvariti sve ono o čemu su drugi fotoreporteri sanjali, Zoro je bio u Vukovaru, u opsjednutom Dubrovniku, na svim hrvatskim bojišnicama’, kazao je za HKR.

Danas se kompletan foto arhiv Zorana Filipovića nalazi u Hrvatskom državnom arhivu, a dio je u Hrvatskom povijesnom muzeju. ‘Jako je bitno za generacije koje dolaze da imaju pristupa toj građi’, smatra. ‘S ovih nekoliko knjiga koje sam objavio na tu temu samo sam zagrebao po površini i jednoga dana netko će možda htjeti istraživati više i zato je važno da ta građa bude dostupna’, ističe.

Prisjećajući se ratnih godina rekao je da se nije bojao smrti, znao je da je to što radi važno, a vrijeme u kojem je to radio bilo je takvo da su svi htjeli dati nešto od sebe, ono najbolje od sebe u taj kolektivni projekt koji se zove domovina Hrvatska. ‘Ja sam to radio s kamerom, kamera je moje oružje, kazao je Zoran Filipović, koji i danas vrlo marljivo radi različite fotografske teme.

Foto: Zoran Filipović

‘Svi koji su proživjeli to vrijeme znaju kolika je bila snaga propagandne mašinerije s druge strane… čovjeka to još više učvrsti u namjeri da se bori protiv toga. Ne samo da smo mi bili izloženi toj strašnoj agresiji u fizičkom smislu, nego je ona na neki način htjela ukrasti i našu dušu. Ja sam se na svoj mali, skroman način želi uhvatiti ukoštac s tom laži.

Brest Pokupski (foto: Zoran Filipović)

Ne mogu reći da sam u ratu bio objektivan, ne možete biti objektivni, apsolutno sam bio subjektivan, jer moja zemlja je bila u plamenu, moji ljudi, moji najbliži bili su ubijeni, njihovi su domovi bili porušeni… Meni je itekako bilo stalo da to prestane’, završava svoju priču o ratnim danima. 

Iako je svjetskoj javnosti poznat prije svega po ratni fotograf Zoran Filipović autor je i pet monografija o pohodima pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te monografije o Međugorju.

Monografija o Međugorju je njegov prvijenac, a tiskana je i prodana u 40 000 primjeraka. To je bila prva velika, ozbiljna knjiga o Međugorju, ističe Filipović koji je u Međugorje otišao da osobno istraži o čemu se radi. Priznaje da je u početku bio vrlo skeptičan, no prvi sati u Međugorju obilježili su njegov život. ‘Sa svom svojom fotografskom opremom koja je težila i par desetaka kilograma po noći sam se sa skupinom ljudi među kojima je bilo i vidioca uspeo na Podbrdo na Badnju noć. I htio sam ih, moram priznati, uhvatiti u laži. Oni si sjedili u krugu i molili… a ja sam šarao pogledom po okolici, po njima i po nebu i u jednom momentu točno u osi moga pogleda jedna je zvijezda padalica zažarila nebom, sljedeće sekunde druga okomita na nju i načinila znak križa. Mene to kao da je presjeklo, pao sam na zemlju i molio Boga neka mi ne šalje nikakav znak, ne mogu to nositi, ja nisam taj… Nemoj mi davati nikakve znakove… Ipak u tom trenutku on mi je bio potreban i važan. Kasnije sam saznao da sam tek jedan od tisuću kojima se tako nešto dogodilo u Međugorju’, ispričao je Filipović u emisiji Kulturogram.

Međugorje (foto: Zoran Filipović)

Vrlo snažan dojam i lijepa sjećanja ima i na susrete s Ivanom Pavlom II. u čijoj je pratnji bio za svih posjeta Svetoga Oca Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

‘Biti u njegovoj blizini je tako veliki privilegij i dar kakav rijetki dožive za života. Ja sam tu sreću imao više puta… Opisati njega zemaljskim riječima nije moguće’, kazao je Zoran Filipović.

Papa Ivan Pavao II. (foto: Zoran Filipović)

Napravio sam pet knjiga o pohodima Ivana Pavla II. Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i na njih sam jako ponosan, neke od njih su nagrađene u svijetu kao najljepše knjige, kao najbolje tiskarsko djelo, ističe. U tim knjigama pokušao je sažeti neku našu osobenost i donijeti priču o Ivanu Pavlu II., poglavlja u knjigama počinju iluminiranim inicijalima i vinjetama iz najvrijednijih hrvatskih povijesnih knjiga i inkunabula. ‘Najvrijednije što imamo ja sam utkao u te knjige’.

Ovaj strastveni fotograf vjeruje da je s Ivanom Pavlom II. I dalje povezan. Godine 2008. bolovao je od raka s ozbiljnom mogućnošću da se to završi tragično.

‘Ja vjerujem da je zagovorom Ivana Pavla II. ta moja bolest iščezla…’.

U emisiji je također rekao da će prvi puta javno izreći kako vjeruje da je ta ljubav bila obostrana. To je doznao kada je jedan veliki američki izdavač želio raditi knjigu o Ivanu Pavlu II. Kada su došli u Vatikan tadašnji državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano im je rekao da ako žele raditi takvu knjigu neka svakako u Zagrebu potraže Zorana Filipovića jer Sveti Otac najviše voli njegove fotografije.

‘To je najveći kompliment za moj rad i za sve ono što sam učinio. Sama spoznaja da je on znao da postojim i da je vrednovao moj rad, veće priznanje mi u životu ne treba’.

Pored toga Zoran Filipović je imao pristup osobnim prostorijama Svetoga Oca na njegovom pohodu u Sarajevo i bilo mu je jako drago kada je na njegovom noćnom ormariću vidio svoju prvu knjigu ‘Papa u Hrvata’. ‘Nisam mogao vjerovati da je to istina’, ističe.