Hodočašće k sv. Foški – prva nedjelja nakon 13. veljače

Prve nedjelje nakon 13. veljače Vodnjanci već stoljećima pohode mjesto posebne ljepote u blizini Vodnjana, crkvu sv. Foške. Kroz vrijeme pronio se glas o čudesnim ozdravljenjima pa je počelo dolaziti sve više vjernika iz udaljenih krajeva koji su morali negdje prenoćiti prije no što pješice, konjima ili magarcima krenu natrag kući. Može se, stoga, reći da su hodočašća k sv. Foški prvi začeci turizma u Vodnjanštini, prenosi Turistička zajednica grada Vodnjana.

A po čemu je tako posebna bazilika sv. Foške?

Foto: TZ grada Vodnjana

Nalazi se pokraj naselja Batvači (Valmadorso) i predstavlja važan kulturno-povijesni spomenik čijoj posebnosti pridonosi činjenica da je podignut na osami, podalje od naselja i današnjih kuća za odmor. Točno vrijeme njezina nastanka ogrnuto je velom tajne jer se u dokumentima taj podatak ne može pronaći, no zbog konstrukcije crkve i njezinih proporcija stručnjaci je definiraju kao predromaničku, odnosno građevinu iz razdoblja ranog srednjeg vijeka. Ukrašavanje pročelja motivom slijepih lebdećih arkada karakteristično je za romaničku arhitekturu, a upravo je taj detalj čini vizualno prepoznatljivom u mnoštvu crkvi i crkvica Vodnjanštine.

Čini se da crkvu nisu gradili izučeni graditelji, o čemu svjedoče brojni detalji, no njezina unutrašnjost krije i djela vrhunskih majstora.

Foto: TZ grada Vodnjana

Zidne slike djelo su vrsnih slikara koji su u Istru došli iz udaljenih krajeva nedugo nakon njezine izgradnje i smatraju se najmonumentalnijim primjerom romaničkoga zidnog slikarstva u Hrvatskoj. Nekadašnji izgled crkve bitno je izmijenjen u rekonstrukciji koja je trajala od 2000. do 2004., a danas je izgledom puno bliža onom izvornom. Crkva je tako postala mnogo elegantnija s ponovno uspostavljenom izvornom rasvjetom središnjega prostora kroz prozore glavnoga broda. Prostrana lopica (kameni trijem) jedna je od najvećih, ako ne i najveća u Istri.

Ove je godine blagdan sv. Foške proslavljen u ponedjeljak, 13. veljače, a već će u nedjelju, 19. veljače Vodnjanci i njihovi gosti krenuti na hodočašće iz centra Vodnjana do bazilike posvećene ovoj ranokršćanskoj mučenici koju se često zaziva kod reumatskih bolesti. Prema pučkoj tradiciji sv. Foška je podrijetlom iz Ravenne, a sa samo 15 godina mučenički je stradala u obrani vjere odbivši lagodan život koji je podrazumijevao odricanje od kršćanstva.

Ova svetica izrazito je omiljena u Istri pa je osim u Vodnjanu štuju i vjernici u Žminju, Vrsaru i Pomeru. Tradicionalno će se poslije mise objedovati po okolnim livadama, najčešće pržena jaja s domaćim kobasicama (fritaja), sve do zalaska sunca. U posljednje se vrijeme posjetitelji šetnjom do obližnjih “tri kažuna” opraštaju od posjeta sv. Foški.

Foto: TZ grada Vodnjana

Procesije i molitve za usjeve iz vodnjanske prošlosti

Giovanni Andrea Dalla Zonca leksikograf, lingvist i dugogodišnji načelnik Vodnjana zapisao je način odvijanja procesija i molitvi za usjeve koje su se održavale u prošlosti. U tim davnim vremenima žene su rijetko izlazile, osim kad su išle u crkvu na jutarnje i večernje mise, nedjeljom i blagdanima, a obitelj je, (posebno muškarci) tradicionalno, odlazila u župnu crkvu sv. Blaža na svečanu pjevanu misu te na večernju misu, a mlađa djeca na misu za djecu. Dobro su bile posjećene i ostale crkve na području župe, a posebno ona posvećena Gospi od Karmela u Trgovačkoj ulici, gdje su se održavale devetnice Gospi od Karmela (16. srpnja) te one u svibnju i listopadu posvećene Djevici Mariji.

U monografiji “Vodnjan-Dignano – grad priča” može se pronaći Dalla Zoncin opis procesija koje su, poput one za Veliki petak, bile vrlo sugestivne bez raskoši, bez glazbe, praćene samo turobnim bubnjanjem i treperavim plamičcima koji su obasjavali crni baldahin sa zlatnim resama. Druge procesije bile su živahnije poput spomenute procesije do Svete Foške. Nakon vjerskog obreda posvećenog svetoj mučenici drevna bazilika bi bila okružena velikim stolovima gdje se tradicionalno kušala freitada co le luganighe (fritaja s kobasicama) uz čašu dobrog vina, terana ili malvazije. Također je veoma posjećena bila procesija povodom blagdana Tijelova koja se ponovo počela održavati prije nekoliko godina nakon prekida duljeg od 60 godina.

Molitve za usjeve su gotovo iščeznule kao tradicija, a odvijale su se svake godine tri uzastopna dana prije blagdana Uzašašća, kako bi se izmolilo za plodnu godinu. Prisustvovali su joj učenici i gradska vlast, te sav vodnjanski puk, većim dijelom seljaci koji su svojom zemljom, prvenstveno maslinama, vinom lozom i ječmom i pšenicom izdržavali svoje obitelji. Posljednjih godina i taj se dio vjerske tradicije Vodnjana obnavlja projektom blagoslivljanja ekstra djevičanskog maslinovog ulja Vodnjanštine.