Mjuzikl je izveden na mjestu gdje je Ansambl nastao 2012. godine – u Samostanu Svetoga Duha, u Dvorani sv. Franje. U povodu 50. izvedbe mjuzikla, duhovnik Ansambla „Kolbe“ fra Vladimir Vidović, OFM Conv., osvrnuo se za Hrvatsku katoličku mrežu na njegov protekli rad.

Rekao je da 50. izvedba u svijetu profesionalnog kazališta nije nešto posebno, ali za njih jest jer su amaterska i volonterska skupina.

Značaj je veći kada se uzme u obzir, kako je rekao fra Vladimir, da je kulturna kazališna scena u Hrvatskoj „zagađena neadekvatnim i neprimjerenim sadržajima“ koji su nerijetko zapravo nekulturni.

Stoga su, dodao je, ovim i prethodnim projektima nastojali ponuditi drugu perspektivu, drugi pogled na plemenitu kazališnu umjetnost, nešto što će oplemeniti ljudski duh i dušu. Pritom su se susreli s mnogim izazovima pri čemu je vrlo važna uloga duhovnika koji prate Ansambl, a do sada su se u njoj izmijenila petorica fratara.

Od početka djelovanja Ansambla kroz njega je prošlo oko 100 ljudi. U posljednjem, trećem mjuziklu sudjeluje oko 35 glumaca, glazbenika i tehničara. Glavnu ulogu sv. Antuna svih pedeset puta odigrao je Marko Dumančić.

Među tih pedeset izvedbi su i one ostvarene na gostovanjima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, HNK-u u Varaždinu, HNK-u u Šibeniku, zatim u Vukovaru, Vinkovcima, Novom Marofu, Karlovcu, hrvatskim katoličkim zajednicama u Njemačkoj te na Humcu i u Mostaru u Bosni i Hercegovini.

Mjuzikl „Svetac svega svijeta“ prvi je hrvatski autorski mjuzikl o sv. Antunu Padovanskom. Prema fra Vladimirovim saznanjima to je raritet i u svjetskim razmjerima jer, kako je doznao u Padovi, o sv. Antunu su do sada bili snimani filmovi, ali još nije bio napravljen ni jedan mjuzikl.

Iza cijelog projekta stoji Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga.

U planu za budućnost je najesen postavljanje novog mjuzikla s temom obitelji. Završio je natječaj za scenarij te će scenarist biti odabran do kraja srpnja, najavio je o. Vidović. Tema obitelji izabrana je jer su u Ansamblu svjesni kazališta kao sredstva evangelizacije te žele na taj način poslati poruku o kršćanskoj obitelji i o suvremenim izazovima i problemima s kojima se obitelji susreću.