U knjižici Sto godina Fatime – Značenje Fatime pisac sažeto, jednostavnim riječima i utemeljeno na crkvenim izvorima, odgovara na brojna pitanja koja su mu postavljali vjernici o Marijinu ukazanju u Fatimi, o fatimskim tajnama, o odnosu papa i Fatime, o razlozima posvete Bezgrješnom srcu Marijinu, o duhovnim porukama toga događaja od prije stotinu godina za naše vrijeme, o tome zašto Bog više ne čini čuda, o značenju ukazanja za nevjerujuće i na slična pitanja.

Uz Gospu Fatimsku, 13. svibnja, izdvajamo znakovit ulomak iz spomenute knjige:

Kako su fatimske poruke usmjerene na spas ljudi za vječni život?

Konačni je cilj svakoga čovjeka, priznao on to ili ne, Bog. Bog nas je stvorio i mi se k njemu vraćamo kako bismo postali dionici blaženstva njegova vječnog života. Čežnja za Bogom zapisana je duboko u čovjekovu srcu i samo u Bogu čovjek postaje potpuno sretan. On nas trajno zove i privija k sebi.

Pri tome kao posrednike koristi anđele i ponajprije našu duhovnu majku djevicu Mariju. Upravo tu ima Fatima posebno i važno mjesto. Papa Pio XII. držao je fatimsko ukazanje najvećim Božjim zahvatom u povijesti Crkve i čovječanstva nakon smrti apostola.

Fatima također pokazuje da postoji živi Bog pun ljubavi, živa i puna ljubavi Majka Marija, živi anđeli i svetci. Istinitost Božjeg postojanja i postojanja nebesa, potvrdila je kroz ukazanja u Fatimi sama Majka Božja koja je tri mjeseca unaprijed najavila točan dan i sat čudesnoga svjetla koje je vidjelo oko sedamdeset tisuća ljudi, među kojima su bili i protivnici kršćanstva, a neki su taj događaj i fotografirali. Nijedan čovjek ne bi mogao svojom moći takvo što prouzročiti niti ga tako detaljno najaviti. Taj događaj potvrđuje da Majka Marija uistinu živi u nebesima i da se zaista ukazala djeci. također potvrđuje da postoji netko tko je to sunčevo čudo načinio. to je Bog. Marija je taj događaj najavila po Božjem nalogu.

Majka Marija je već pri prvome ukazanju pastirićima rekla da je ona u nebesima i da će oni tamo doći.

Ako sagledamo cijeli sadržaj fatimskoga ukazanja, možemo vidjeti da ga nije moglo izmisliti desetogodišnje dijete, kolika je tada bila najstarija vidjelica Lucija. Sigurno si djeca ne bi mogla predočiti viđenja fatimskih ukazanja da ih nisu zaista doživjela. Već je anđelovo ukazanje 1916. tijesno povezano s konačnim ciljem čovjeka i čovječanstva te s njegovom vječnom srećom u Bogu i po Bogu. U prvome anđelovu ukazanju te u njegovoj molitvi jasno se ocrtavaju tri Božje kreposti koje vode ravno Bogu.

Molitva je izrazito apostolski usmjerena: “Moj Bože! Vjerujem u te, klanjam ti se, ufam se u tebe i ljubim te! Molim te oprost za one koji ne vjeruju u tebe, ne klanjaju ti se, ne ufaju se u tebe i ne ljube te.” Danas ljudi općenito malo misle na život nakon smrti i na činjenicu da ćemo Bogu odgovarati za svoj ovozemaljski život, stoga su fatimska ukazanja i događaji izuzetno važni i stalna su kateheza, pouka o posljednjim stvarima, na koje smo, na vlastitu štetu, posve zaboravili.

Tako u prvoj anđelovoj molitvi, anđeo i pastiri mole za oprost onima koji ne vjeruju, ne mole i ne ufaju se i ne ljube Boga. Brojne molitve i žrtve pastira usmjerene su na spas grešnika za vječnost. Po beskrajnome milosrđu Presvetoga Srca Isusova i Bezgrešnoga Srca Marijina molimo u drugoj anđelovoj molitvi za “obraćenje ubogih grešnika”.

Marija je vidioce više puta molila da podnose trpljenje i žrtvuju se za zadovoljštinu za grijehe i kao molitvu za obraćenje grešnika. Posebno su potresne riječi: “Molite, puno molite i prikazujte žrtve za grešnike jer mnoge duše idu u pakao zato što se za njih nema tko žrtvovati i zauzimati.”

Majka Marija je 13. srpnja 1917. djeci pokazala pakao da bi se oni, ali i mi po njihovu svjedočenju, zauzeli za to da po smrti mi sami, ali svi ljudi, idemo Bogu u nebesa i Majci Mariji. Viđenje pakla trajalo je samo trenutak. na to je Marija rekla djeci: “Vidjeli ste pakao u koji idu duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost mojemu Bezgrešnom Srcu.”

I u drugome ukazanju Marija je obećala spasenje onima koji budu prihvatili pobožnost njezinu Bezgrešnom Srcu. Cijelo Marijino obraćanje Luciji glasi: “Ti ostani još malo. Isus želi s tvojim sudjelovanjem postići da me ljudi spoznaju i ljube. Želi u svijet uvesti pobožnost mome Bezgrešnome Srcu. Onome tko to prihvati, obećavam spas. Te će duše Bog ljubiti kao cvjetove kojima ukrašavam njegovo prijestolje.”

Čašćenje Bezgrešnoga Srca Marijina prema njezinim je riječima izuzetno važno sredstvo za spasenje ljudi za nebesa. Čašćenju i pobožnosti ponajprije pripada i posveta koja je najizvrsniji oblik čašćenja, koja je već prisutna u svjesnomu kršćanskom životu, životu iz svetoga krštenja i drugih sakramenata te Božje riječi. to je život iz vjere, ufanja i ljubavi. U čašćenje Marijina Bezgrešnoga Srca spada po njezinoj preporuci i pobožnost prvih subota.

Ulomak je preuzet iz knjige opata Antona Nadraha, Sto godina Fatime, koja se može pronaći u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti.

Kršćanska sadašnjost