Budi dio naše mreže

"Dolazim kao Slovak, umirem kao Hrvat", rekao je kardinal Juraj Haulik u punini identitetske samosvijesti, a Vatican News objavio je, u povodu 150. obljetnice njegove smrti, osvrt na novoobjavljeno, drugo izdanje knjige "Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti“ autora prof. dr. sc. Ivana Biondića.

/ at

Juraj Haulik jedna je od najvažnijih osoba hrvatske i zagrebačke crkvene, ali i društvene i kulturne povijesti. Na čelu Zagrebačke nadbiskupije bio je duge 32 godine, od 1837. kao biskup, a od 1852. kao nadbiskup te od 1856. i kao kardinal upravo u vremenu kada na ruševinama feudalizma nastaje građansko društvo i kada se odlučivalo o dugoročnoj sudbini Hrvatske. Duže od Haulika, punih 40 godina, Zagrebačkom nadbiskupijom upravljao je samo Maksimilijan Vrhovac.

O Hauliku, “harnome branitelju naše srednjoeuropske identifikacije” i “prešućenom proroku jugoslavenske propasti”, kako ga izvanredno precizno određuje Ivan Biondić, jedva da je bilo spomena o 150. godišnjici Haulikove smrti. Ne samo da je zakazala politička i općekulturna javnost nego i Crkva u Hrvata. Kloneći se izricanja zamjerki i prijekora, posve dobrohotno usuđujem se primijetiti da se 2019. godine kardinala Haulika više spominjalo među članovima slovačke nacionalne manjine u Hrvatskoj nego među Hrvatima, većinskim pripadnicima ovdašnjega društva i Crkve, piše u osvrt na knjigu „Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti” Marito Mihovil Letica za Vatican News.

Čovjek znamenit po dobru glasu, a još znamenitiji po izvršenim djelima.”

Letica među ostalim ističe Biondićevo citiranje proročanske Haulikove rečenice iz 1861.: “Imade ih, koji si mnogo obećavaju od sdruženja jugoslavenskih narodah. To po mojem osvjedočenju je stalno, da se tako važni pokret stvarih ni bez prolivanja čovječje krvi i drugih mnogobrojnih nevoljah, a ni bez upliva evropskih velevlasti, poimence francezke, ruske i englezke neće moći dogoditi. Komunizam, koji nije drugo nego nijekanje prava svojine, zaokrenulo vratom ne samo političkom nego i društvenom ljudskom životu. Bio bi to poguba naroda.” Letica dalje piše kako Biondić s odlučnom kritičnošću ističe da je kardinal Haulik izrinut iz standardne hrvatske povjesnice te ukazuje na njegov značaj i pripadne mu zasluge. Citira Biondićeve riječi: “Iako je, što je pokazala kritička historiografija, kao utemeljitelj, pokrovitelj i dobrotvor središnjih preporodnih ustanova (politika, gospodarstvo, kultura i prosvjeta, znanost, novine) polagao temelje moderne Hrvatske, izim uličice u glavnom gradu svih Hrvata, Haulik nema javnog spomena.”  S navedenim se Letica ipak samo djelomice slaže – Juraj Haulik jedini je među zagrebačkim biskupima i nadbiskupima po kojemu su u Zagrebu nazvane dvije ulice: donjogradska Haulikova ulica i Jurja Ves između Maksimira i Bukovca. K tome se javnim spomenom u posve određenom smislu može smatrati i poprsje ispod kojega je latinskim jezikom uklesan epitaf, a hrvatski mu prijevod glasi: “Čovjek znamenit po dobru glasu, a još znamenitiji po izvršenim djelima”. Ta rečenica stoji uz Haulikov grob smješten uz oltar sv. Ladislava u lijevoj lađi zagrebačke katedrale. Ipak, kako ističe, o Hauliku je bilo malo spomena u 2019. kada se navršilo 150 godina od smrti ovog kardinala koji je u punini identitetske samosvijesti rekao: “Dolazim kao Slovak, umirem kao Hrvat.”

Kardinal Haulik zaslužan je za uvođenje hrvatskoga jezika u škole i javne urede te za osnutak Matice ilirske, kasnije preimenovane u Maticu hrvatsku.

Juraj Haulik rođen je u Trnavi u Slovačkoj 1788. Zaređen je 1811., a doktorirao 1819. U Ostrogonu je 1825. imenovan kanonikom. Velikim prepozitom zagrebačkog Kaptola imenovan je 1832., a biskupom 1837. godine. Početkom 1849. pokrenuo je Zagrebački katolički list kao organ katoličke obnove, branitelja integriteta crkve pred naletom liberalnih i radikalnih struja među svećenstvom. Za katolički odgoj ženske mladeži doveo je milosrdnice reda sv. Vinka kojima je izgradio samostan i crkvu u današnjoj Frankopanskoj ulici, a u okrilju samostana uz pučku školu osnovana je i ženska učiteljska škola, dječji vrtić te vezilačka radionica.

20. kolovoza 1850. car je odobrio postupak za uzvišenje Zagrebačke biskupije na nadbiskupiju, a Sveta Stolica je taj čin potvrdila bulom „ubi primum placuit“ 15. prosinca 1852. Nakon sklopljenog konkordata Zagrebačka je biskupija osigurala punu neovisnost, a Franjo Josip I. Svetoj Stolici je predložio da se nadbiskup imenuje krunskim kardinalom što je i učinjeno 1856. Haulik je uveo duhovne vježbe za svjetovno i redovničko svećenstvo, 1856. utemeljio je zakladu, a 1858. osnovao prvu javnu pučku posudbenu knjižnicu i čitaonicu. Zaslužan je za uvođenje hrvatskoga jezika u škole i javne urede te za osnutak Matice ilirske, poslije preimenovane u Maticu hrvatsku. Preuredio je i park Maksimir, a radio je i na obnovi zagrebačke katedrale. Bio je također veliki pokrovitelj Glazbenog društva, danas Hrvatskog glazbenog zavoda, a 1855. nabavio je i nove orgulje za katedralu. Umro je 11. svibnja 1869.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja