Cezar Baronije (1538.-1607.) bio je talijanski kardinal i najpoznatiji katolički povjesničar protureformacije. U to su vrijeme protestanti rado okarakterizirali srednji vijek kao vrijeme neznanja i barbarstva. Baronije je, želeći suprotstaviti tim optužbama, sastavio remek-djelo pod nazivom Annales Ecclesiastici. Prvi put objavljen 1588., ova knjiga pokriva povijest prvih dvanaest stoljeća kršćanstva, s namjerom da naglasi sklad i ljepotu srednjovjekovnog svijeta. Kad je došao u 10.-11. stoljeće, Baronije je žalio zbog oskudice pisanih dokumenata u odnosu na ranija razdoblja. On je ta dva stoljeća nazvao saeculum obscurum (“mračno doba”) zbog poteškoća koje je imao s rekonstruiranjem točne kronologije iz postojećih izvora, piše Phillip Campbell s portala Catholic Exchange. Možemo vidjeti da se Baronijev komentar nije odnosio na cijelo srednjovjekovno razdoblje nego samo na dva njegova stoljeća – i da saeculum obscurum ni u kojem smislu nije bio moralni sud. Ipak, do ranog modernog razdoblja taj se izraz ulovio kao oznaka za cijelo srednjovjekovno razdoblje, posebno za prvo tisućljeće kršćanske ere. Taj je stereotip prešao u američki školski sustav, dobro se uklapajući u naraciju o Sjedinjenim Državama kao svjetioniku razuma, slobode i individualizma protiv praznovjerja, tiranije i kolektivizma stare Europe.

Kad sam prije desetak godina dobivao svjedodžbu od učitelja, sjećam se da sam pratio profesoricu u javnoj srednjoj školi čija se lekcija o srednjem vijeku u potpunosti sastojala od stereotipa– da se srednjovjekovni ljudi nisu kupali, da su žene bile zakopčane u pojaseve čistoće, da su ljudi pili pivo jer je voda bila tako zagađena i tako dalje. Ne mogavši to tolerirati, prišao sam učitelji i pitao ga mogu li dovršiti nastavni plan za ostatak tjedna. On je spremno pristao, s olakšanjem što se oslobodio podučavanja o temi o kojoj očito ništa nije znao. Ja sam preuzeo i upoznao učenike s umjetnošću 14. stoljeća. Umovi učenika su zasjali; njihov entuzijazam za autentičnim prikazom kulturne ljepote tog razdoblja bio je opipljiv.

Takozvano “mračno doba” bilo je razdoblje duboke intelektualne radoznalosti i društvenog napretka.

Poslije mi je došlo nekoliko ljudi i rekli mi da je to najzanimljivija lekcija koju su imali cijeli semestar. Danas većina mainstream povjesničara (čak i onih sekularnih) izbjegava frazu “mračno doba” kao pristranu i netočnu. Živi i dalje među neznalicama ili onima koji imaju polemičku sjekiru da se suprotstave tom razdoblju. Obično se ova sjekira melje protiv katoličke vjere, za koju se smatra da je uzrok svih nevolja čovječanstva tijekom srednjovjekovnog razdoblja. No, kao katolici, ova nam stoljeća nude mnogo na što možemo biti ponosni. Osnivanje Reda sv. Benedikta, koji je bio ključan u oblikovanju duhovnosti latinskog zapada; izumi kao što su plug s kalupom, podstavljeni pojas za prsa i vodeni kotač, koji su poboljšali životni standard milijuna Europljana; dostojanstvena romanička arhitektura koja je procvjetala u gotičkim katedralama visokog srednjeg vijeka; postupno ukidanje ropstva; strpljivo prevođenje tekstova u samostanskim knjižnicama diljem Europe, osiguravajući kontinuiranu difuziju znanja diljem kontinenta. Ili, ako više volite razmišljati o manjim životnim sitnicama, zamislite kako bi život bio tužniji bez parmezana. Ovaj ljupki preljev koji krasi našu tjesteninu samostanska je tvorevina koju su izmislili benediktinci u talijanskoj regiji Parma-Reggio kao sredstvo za produženje roka trajanja velikih količina mlijeka koje su proizvele njihove krave. Kako god pogledali, takozvano “mračno doba” bilo je razdoblje duboke intelektualne radoznalosti i društvenog napretka. Ne trebamo klecati u obrambenom odnosu prema bilo čemu što je povezano sa srednjovjekovnim svijetom. Ono što nam je potrebno – što nam je svima potrebno – je više obrazovanja o ovom bogatom povijesnom razdoblju. Umjesto da donosimo sudove o onome što mislimo da su srednjovjekovni ljudi činili i vjerovali, moramo naučiti vidjeti svijet kako su ga oni vidjeli, razumijevajući njihove motive i brige na vlastiti način. I trebamo odbaciti pristrane narative onih čiji primarni interes nije povijesni nego ideološki.

Foto: Manuel Torres/Unsplash

Ako želite započeti dublje proučavanje ranog srednjeg vijeka, nedavno sam napisao cijelu knjigu o povijesti ovog fascinantnog razdoblja. Crkva i mračno doba (Ave Maria Press, 2021.) vodi vas kroz cijelo razdoblje, od pada Rima do zore križarskih ratova. Susrećemo svjetovne likove poput Karla Velikog i Otona Velikog, kao i divove crkvenog svijeta, poput Hilarija od Poitiersa, sv. Benedikta (tako je, dvojica!) i svetog Oda iz Clunyja. Doznajemo ponešto o politici tog doba i puno o rastu kršćanstva, uključujući razvoj sakramenata i širenje rimskog obreda po Zapadu. Crkva i mračno doba sjajno je mjesto za početak proučavanja ovih formiranih stoljeća povijesti, kako bi se pomoglo donijeti svjetlo znanja u tamu društva.