Središnja hrvatska ustanova za istraživanje hrvatske glagoljice i glagoljaštva Staroslavenski institut svima zainteresiranima daruje besplatnu knjižicu „Glagoljica za znatiželjne” i to u godini koju je Vlada proglasila Godinom čitanja, a Hrvatski sabor Godinom Marka Marulića.
Knjižicu „Glagoljica za znatiželjne” potpisuju znanstvenici Staroslavenskoga instituta akademik Milan Mihaljević, dr. sc. Ana Šimić i dr. sc. Ana Mihaljević, a cilj je podsjetiti na bogatstvo hrvatskoglagoljske pismenosti, koja je utemeljila povijest čitanja hrvatskih tekstova i koja je izgrađivala kulturu hrvatske riječi stoljećima uoči Marulićeve „Judite”.
Na Međunarodni dan pismenosti 8. rujna knjižica „Glagoljica za znatiželjne” moći će se besplatno preuzeti na računalo, tablet ili pametni telefon s mrežne stranice Staroslavenskoga instituta (www.stin.hr). Poveznica će vrijediti samo taj dan, stoga nemojte zaboraviti preuzeti svoj primjerak.
Hrvatskoglagoljska baština jedinstvena je svojstvenost hrvatske društvene, kulturne i crkvene povijesti koja obuhvaća pismenost na uglatoj ili hrvatskoj glagoljici i sve pojavnosti koje okružuju ili su iznikle iz te prakse. Glagoljica je prvo slavensko i prvo hrvatsko pismo, tj. prvo pismo na kojem su Hrvati pisali vlastiti jezik. Tvorac je glagoljice sv. Ćiril koji je zajedno sa starijim bratom Metodom u 9. st. opismenjavao Slavene u središnjoj Europi, a njihovi su učenici kasnije došli među južne i jugoistočne Slavene. Među Hrvatima se razvio i poseban tip glagoljice, tzv. uglata ili hrvatska glagoljica, koju su hrvatski građani nedavno izglasali kao jedan od motiva za hrvatsku stranu eurokovanice.
Hrvatskoglagoljska baština podrazumijeva i jednu od najistaknutijih povijesnih pojava Crkve u Hrvata, a to je glagoljaško bogoslužje ili glagoljaška misa. Sve do Drugoga vatikanskoga sabora (1962.–1965.) latinski je bio službeni jezik rimokatoličke liturgije. Drugim riječima, sve do sredine 20. stoljeća diljem se Europe misa držala na latinskom jeziku. Iznimka su bili Hrvati za koje je poznato da su od 10. stoljeća slavili glagoljaško bogoslužje, tj. bogoslužje na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije služeći se pritom misalima, časoslovima, psaltirima i ritualima na glagoljici.