Film govori o sestrama iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, koje su uz znanje i usku suradnju s nadbiskupom Stepincem spasile 309 Židova u bolnici Sestara milosrdnica na Vinogradskoj cesti.

Riječ je o nevjerojatnoj i dosad gotovo nepoznatoj priči za koju je scenarist i redatelj Jakov Sedlar doznao slučajno, preko Marka Danona, zagrebačkog židova koji je potaknut sudbinom svoje obitelji otkrio mnoge arhivske dokumente te s. Miroslave Bradice, poglavarice Sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskog.

Riječ je o nevjerojatnoj i dosad gotovo nepoznatoj priči.

„Časne sestre nisu ni mogle ni smjele išta napraviti bez znanja i suglasnosti nadbiskupa Stepinca. On je zasigurno bio upućen u sve što se događalo u bolnici, posebno glede spašavanja Židova. Nakon 1943., kada je zagrebačka Židovska općina ostala bez prihoda, Stepinac je preuzeo plaćanje troškova liječenja tih ugroženih ljudi“, napomenuo je Sedlar.

„Bolnica Sestra milosrdnica europski je fenomen. Dakle, ne postoji nijedan podatak da je netko od ugroženih Židova bio „otkucan“. To je posebno zanimljivo, jer Zagreb tada nije bio veliki grad, ljudi su se poznavali, a među spašenima je bilo dosta poznatih osoba: odvjetnika, poslovnih ljudi… Kao Hrvati možemo biti ponosni na tu činjenicu, jer je jedinstvena i služi nam kao narodu na čast“, rekao je Sedlar.

Nakon 1943., kada je zagrebačka Židovska općina ostala bez prihoda, Stepinac je preuzeo plaćanje troškova liječenja tih ugroženih ljudi.

U filmu je među ostalim ispričana i priča o Miru Romanu, koji je rođen u Vinogradskoj. Naime, u visokom stupnju trudnoće njegova majka je bila u vlaku koji je Židove iz Sarajeva vozio prema Auschwitzu.

Kako je osjećala da bi uskoro mogla roditi na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru, uz pomoć ljudi koji su s njom bili u stočnom vagonu bježi kroz otvor na podu vagona i dolazi do Bolnice milosrdnih sestara. Rađa svoga sina, a kako joj i dalje prijeti deportacija u Auschwitz, časne sestre na čelu s Bogoljubom Jazvo (ravnateljicom bolnice) od nekoliko plahti pletu uže kojim su nju i na leđima svezanog, njezinog tek rođenog sinčića, spustili s drugog kata.

Posebno je dirljiv bio je dolazak Mira Romana u samostan u Frankopansku 2019. godine, o kojem je posvjedočila je s. Miroslava Bradica. „On nam je tada, kao gospodin od 82 godine došao želeći zahvaliti sestrama, odnosno redu koji je njemu i njegov majci spasio život. Predao nam je poklon na kojem je na hebrejskom pisalo „Hvala za život“. Pojasnio je tada da bijeli arak papira oponaša bjelinu plahte, one kojom mu je kao tek rođenom djetetu spašen život.

Posebno je dirljiv bio je dolazak Mira Romana u samostan u Frankopansku 2019. godine, o kojem je posvjedočila je s. Miroslava Bradica.

Film će u lipnju biti prikazan u Izraelu, a od jeseni će gostovati na nekoliko židovskih festivala u svijetu.

Predao nam je poklon na kojem je na hebrejskom pisalo „Hvala za život“.