Između užurbanosti i smisla

Usred svakodnevne užurbanosti, pojavi se potreba da se zastane i promisli o smjeru vlastitog života. Upravo iz tog prostora promišljanja nastala je i ideja konferencije o liderstvu koja ne govori samo o uspjehu i upravljanju, nego otvara dublja pitanja osobnog rasta, razlučivanja i hrabrosti da se čovjek zapita živi li svoj poziv.

Slijedi svoj poziv / Foto: Centar Ignacije

Govoreći o samom naslovu konferencije, voditelj Centra Ignacije o. Tvrtko Barun, ističe kako prepoznati vlastiti poziv danas nije jednostavno, osobito u svijetu koji ne dopušta predah. No, naglašava da je svijest o vlastitom pozivu temelj svega:

bez nje nema ni konkretnih odluka ni djelovanja.

„Tek kad budemo svjesni svoga poziva, svrhe i poslanja, tada to možemo konkretizirati kroz neki zadatak ili tim“, objašnjava, dodajući kako ignacijevska duhovnost govori o razlučivanju unutarnjih pokreta – traženju onoga gdje je „više utjehe“.

Iako nikada nema potpune sigurnosti, kaže, čovjek s povjerenjem ide naprijed:

Vjerujem da onaj koji me poziva daje mi snage da to onda velikodušno i ostvarim.

P. Tvrtko Barun / Centar Ignacije

S druge strane, pitanje liderstva često se povezuje s ambicijom.

Sveučilišni profesor i govornik na konferenciji Božo Skoko upozorava da razlika između istinskog lidera i ambicioznog pojedinca postaje sve vidljivija.

Ljudi danas ne slijede one koji nameću autoritet, nego one koji inspiriraju.

„Ne slijede ih zato što moraju, nego zato što imaju viziju i zalažu se za opće dobro“, ističe profesor u programu HKR-a, dodajući kako je sve lakše prepoznati lidere kojima je stalo do ljudi, nasuprot onima koji gaze prema cilju bez obzira na posljedice.

Trendovi se, kaže, mijenjaju – hijerarhijski i zapovjednički modeli sve više ustupaju mjesto poniznosti, služenju i osobnom primjeru. Takvi lideri osvajaju povjerenje, dok autoritativni pristupi gube snagu.

Ljudi su danas informiraniji i probirljiviji i ako netko želi biti lider, mora prvo pokazati koliko mu je stalo do zajedničkog dobra, a tek onda vlastite ambicije.

Prof. dr. sc. Božo Skoko / Foto: Boris Scitar/PIXSELL

U tom kontekstu, o. Barun dodatno naglašava dimenziju služenja kao ključnu za liderstvo. Kao primjer navodi Krista koji pere noge učenicima, pokazujući da autoritet proizlazi iz služenja drugima.

„To predanje, pa i dati cijeli svoj život za druge, znak je tog služenja“, kaže, dodajući kako ljudi vrlo jasno prepoznaju autentičnost.

Upravo ta autentičnost, smatra, prirodno okuplja druge oko zajedničkih ideja i vizija:

„Svi želimo biti dio nečega što donosi plodove.“

No, služenje ne znači gubitak autoriteta. Svećenik pojašnjava kako se ono ne očituje u površnim gestama, nego u stavu – načinu komunikacije, pristupačnosti i poniznosti.

Pravi lider je onaj koji, kad se sve ostvari, nitko ne zna za njega – svi hvale tim“, ističe, naglašavajući važnost neprisvajanja zasluga i prepoznavanja doprinosa drugih.

Na pitanje kako prepoznati dobrog lidera, podsjeća da svi u vlastitom iskustvu već imaju takve primjere – među roditeljima, učiteljima ili mentorima. To su ljudi koji uz autoritet imaju i poniznost, ali i viziju.

Lider / Foto: Canva

„Netko tko želi promijeniti svijet i donijeti dobro – to su osobe kojima možemo dati povjerenje.“

Dobar i loš lider?

Komunikacija pritom igra ključnu ulogu. Profesor Skoko objašnjava da lider mora biti iskren, pa i priznati kada nešto ne zna.

„Lider nije svemoguć. Lideri uče i od svojih suradnika“, ističe, dodajući da upravo iskrenost i fer odnos grade povjerenje. Podsjeća i na istraživanja koja pokazuju da čak 90 % problema u organizacijama proizlazi iz loše komunikacije.

Ipak, komunikacija nije samo tehnika – ona uključuje i stav i odnos prema ljudima. Dobar lider, kaže, gradi odnose i izvlači najbolje iz svojih suradnika.

„Ako ljudi prepoznaju dobronamjernost i viziju, spremni su se žrtvovati i dati više. Ove tri stvari treba uskladiti. Naravno, unutar svega toga moramo imati prije svega ljudskost, poštenje i fer odnos, a onda se gradi sve ostalo.“

Tim / Foto: Canva

Govoreći iz vlastitog iskustva, Skoko priznaje da je bilo mnogo situacija u kojima bi danas postupio drugačije. Ključ je u preuzimanju odgovornosti.

Loš lider će reći: ‘Opet ste krivo shvatili, ovo ništa ne valja’, a dobar će reći:
‘Mislim da sam krivo iskomunicirao. Mislim da nisam dao dovoljno inputa, idemo pokušati drugačije.’

Upravo takav pristup, dodaje, motivira ljude i daje im prostor za rast. U svakodnevnim sveučilišnim i profesorskim situacijama, kada studentima zadaju određeni zadatak ili vježbu, nerijetko se dogodi da rezultat ne bude „na očekivanoj razini.“

„Možete ih ‘ubiti u pojam’ i reći:

‘Ovo je katastrofa, kako se usuđujete tako nešto pisati.’

Ali možete i prebaciti na sebe i reći:

‘Mislim da sam krivo iskomunicirao. I meni se to događalo kad sam bio u vašim godinama, ja bih to napravio još lošije. Ajmo pokušati ovako…’

Na taj način dajete krila toj kolegici ili kolegi, koji će se onda puno više potruditi u sljedećoj vježbi – ako ste pristupili ljudski.“

Slijedi svoj poziv / Foto: Centar Ignacije

Empatija je pritom nezaobilazna. Skoko podsjeća na staru misao američkih Indijanaca – prije nego nešto iskomunicirate drugome, trebamo „ući u tuđe mokasine“.

Ako vi samo rutinski komunicirate i glumite šefa – vi ste povrijedili njega kao osobu i suradnika i ubili ste motivaciju. Ako pokušate ući u svijet vašeg sugovornika onda ste dobili čovjeka i suradnika i dali ste mu krila.

O konferenciji

Konferencija „Slijedi svoj poziv“ zato ne ostaje samo u okviru poslovnog svijeta. O. Barun ističe da je ideja šira – liderstvo se živi u obitelji, na poslu, među prijateljima.

„Svi smo pozvani biti vođe tamo gdje jesmo“, kaže, dodajući kako konferencija donosi raznolike govornike i iskustva, s ciljem da svatko pronađe inspiraciju za vlastiti korak naprijed. Posebno naglašava i otvorenost konferencije za sve generacije.

Od studenata do ljudi s bogatim životnim iskustvom – svatko može pronaći nešto za sebe.

Slijedi svoj poziv 2026.

Skoko, kao jedan od govornika, priznaje da ga upravo ta širina i autentičnost konferencije privlače. „To je nešto novo i jedinstveno u našoj javnosti“, kaže, dodajući kako ne inspirira samo publiku, nego i same govornike.

⇒ Treće izdanje konferencije o liderstvu

Govoreći o liderstvu, naglašava kako ga ne treba svoditi isključivo na formalne pozicije moći ili upravljanje velikim sustavima. Umjesto toga, ističe se da se ono prepoznaje i u svakodnevnim situacijama, među ljudima koji prirodno preuzimaju inicijativu i okupljaju druge oko ideja.

„Ne bih htio da naši čitatelji shvate da su lideri tamo šefovi nekakvih korporacija“, pojašnjava, naglašavajući da se liderstvo vidi i „kod djece kako se igraju“ ili među studentima, gdje se spontano izdvajaju oni koji predlažu i vode.

Rukovanje / Foto: Canva

Ipak, naglašava se da liderstvo nije isključivo urođeno. Iako pojedinci mogu imati određene predispozicije, ono se razvija kroz iskustvo i učenje.

Liderstvo se uči, nitko se ne rađa kao lider.

Umjesto da se čeka da okolnosti prisile osobu na preuzimanje odgovornosti, naglašava važnost svjesnog razvoja vlastitih darova i sposobnosti.

A čemu čekati da nas život natjera da postanemo lideri?

Svoje talente koje nam je Bog dao možemo oživotvoriti, oživjeti u različitim situacijama, svakodnevnim izazovima i poslovnom životu, odnosno tamo gdje nas je Bog poslao – možemo iskoristiti svoj talent.“

Talenti / Foto: Canva