Budi dio naše mreže

Kroz prividne gubitke Bog me vodi k stvarnom ispunjenju mojih želja

Čini nam se da smo prepušteni igri slijepih sila u svijetu. Patnja je trenutak u kojem toga postajemo svjesni. Trpljenje je stoga križanje na kojem se naša vjera mora opredijeliti: ili priznati da samo Bog vodi naš život ili povjerovati da on gubi kontrolu nad nama i da stoga trebamo uzeti sudbinu u vlastite ruke. O tome kako smo krenuli na tom križanju ovisi uspješnost i neuspjeh života.

/ dt

Zovem se vjernik. Mislim da to i jesam. Vjerujem da postoji svemogući i sveznajući Bog. On je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja. Ni list ne pada na zemlju bez njegova znanja. Ni vlas s glave ne gubimo, a da on to nije dopustio. On se brine za bilje i životinje, za kretanje svemirskih tijela i za tijek podzemnih voda. Ako je on Bog, onda ništa ne postoji niti se događa bez njegova dopuštenja i bez njega. Sa mnom se može dogoditi samo ono što on hoće. Kroz slobodu ljudi (ili unatoč toj slobodi) on sve vodi sigurnom cilju.

Taj Bog može biti samo dobar. Ni sjene zla ne može biti u njemu. On nikad ne može zaželjeti da ja stradam bilo u ovom životu bilo iza smrti. Stradati mogu samo ako svjesno odbacujem njegovu spasiteljsku ruku. Dokle god vjerujem da je on dobar i da je on svemoguć, moj život ne može promašiti cilj i moje želje ne mogu ostati neispunjene.

Moje mrmljanje u patnji, protest i žaljenje kad ne ide kako bih ja htio, otpor i plač kad me snađe nevolja, grijeh i tjeskoba, šutnja puna prijekora prema nebu kad me napusti prijatelj i uhvati strah da će me ostaviti osoba koja je bila polovica moje duše i drugi moj “ja” – sve su to znakovi da ne vjerujem dokraja u svemogućeg i dobroga Boga. Bol otkriva moju nevjeru.

Patnja je tu da mi otkrije pravo lice Boga. On je izbavitelj moj. On me u dlanove svoje urezao, imenom me prozvao, dozvao u život, izabrao me da budem blizu (usp. Iz 49, 16; 43, 4).

Meni se ništa ne može dogoditi. Kroz prividne gubitke on me vodi k stvarnom ispunjenju svih mojih želja. On želi da se potpuno oslonim na njega. Svaka bol je povlašteni trenutak Božje blizine.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića Oče. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Ključne riječi:
tomislav ivančić

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja