Danas se sveta Crkva spominje Imena Isusova. Iako se Ime Isusovo štovalo od prvih vremena kršćanstva tek je u XIV. stoljeću započelo javno liturgijsko štovanje Imena Isusova.
Papa Clement VII. franjevačkom je redu odobrio 1530. godine molitvu službe čitanja Imena Isusova. Papa Inocent XIII. dekretom je od 12. lipnja 1723. na cijelu svetu Crkvu proširio slavljenje blagdana Imena Isusova, koji se nakon nekoliko pomicanja u kalendaru ustalio na nadnevak drugoga siječnja svake godine. Kongregacija za obrede izdala je 1961. godine uputu kojom se blagdan Imena Isusova uklanja iz liturgijskih kalendara zbog i radi reorganizacije liturgije. Papa Ivan Pavao II. ponovno je uvrstio Ime Isusovo u liturgijski kalendar na nadnevak trećega siječnja, ali kao neobvezan spomendan.
Štovanje Imena Isusova ima svoje korijene u Novom Zavjetu. Anđeo Božji je svetom Josipu objavio ime Spasitelja svijeta još prije njegova rođenja. »Tek što je to u sebi odlučio, ukaza mu se u snu Anđeo Gospodnji i reče mu: Josipe Sine Davidov, nemoj se bojati dovesti kući ženu svoju Mariju, jer je ono što je ona začela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.« [Mt 1, 20-22] Ime Isus, hebrejski Je(ho)šua, znači: »Bog je Spasitelj«. Dakle, značenje imena Isusova je Spasitelj. Novi zavjet često govori o važnosti imena Isusova pozivajući se na Stari zavjet gdje se pojmom »Ime« označavao sam Bog. U vrijeme Isusova zemaljskog hoda učenici su u ime Isusovo činili čudesa i đavle izgonili. »Vratiše se radosno sedamdesetorica te rekoše: Gospodine čak nam se zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.« [Lk 10,17] Isus je prije svoje muke apostolima govorio o ljubavi i povezanosti s njime te prošnji u njegovo ime: »Niste vi izabrali mene nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i rod donosite, i da vaš rod ostane, i da vam Otac dade što god zamolite u moje ime.« [Iv 15, 16-17] Nakon Isusova uskrsnuća otajstvo njegove osobe i djela spasenja bilo je izraženo pojmom ime. »Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kome nam se treba spasiti!« [Dj 4, 12] »Da se na ime Isusovo prigne svako koljeno na Nebu i na zemlji i da svaki jezik prizna na slavu Boga Oca: Isus Krist je Gospodin.« [Fil 2, 10-11] Za apostole je rečeno: »A oni ostaviše veliko vijeće veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo.« [Dj 5, 41] U Novom zavjetu nalazimo i sažetak ispovijesti vjere izražene imenom Isusovim. »Tko god zazove ime Gospodnje spasiti će se.« [Rim 10, 13]
Crkveni oci iz prvih stoljeća kršćanstva obilno koriste novozavjetne tekstove vezane uz ime Isusovo, te u teologijskim razmatranjima na taj način izražavaju ispovijed vjere u Isusa Spasitelja, kao i otajstvo Spasenja te naše sudjelovanje u njemu. Na poseban način potrebno je spomenuti svetog Augustina, svetog Ambrozija, svetog Ivana Krizostoma i svetog Grgura iz Nise. Sveti Grgur iz Nise pisao je u pismu Nemesiu o pobožnosti Imenu Isusovu i čudima koja su se događala na zazivanje tog Imena.
I kasnija svetačka tradicija svjedoči o važnosti i širenju pobožnosti imenu Isusovu. Papa Grgur X. bulom od 21. rujna 1274. potiče blaženog Ivana iz Vercellia, generalnog upravitelja otaca dominikanaca, da se taj red zauzme za širenje pobožnosti Imenu Isusovu. U tom pogledu su se oci dominikanci trudili propovijedanjem i pisanjem, a u mnogim su crkvama podigli oltare na čast Imenu Isusovu s prikazom obrezanja u hramu.
Franjevački izvori govore, da je i sveti Franjo gajio pobožnost Imenu Isusovu – do te mjere da mu se na spomen Imena Isusova lice ražarilo.
Veliki apostol pobožnosti Imenu Isusovu bio je sveti Bernardin Sijenski. Djevovao je kao pučki misionar u Italiji. Svuda gdje je propovijedao pozivao je na pobožnost Imenu Isusovu. On je prvi u svetoj Crkvi iznašao i osobno skicirao i simbol pobožnosti imena Isusova. Simbol se sastoji od sunca iz kojeg izbijaju zrake a u sredinu su urezana tri slova IHS, koja predstavljaju istovremeno tri prva slova imena Isusova na grčkom jeziku, kao i kraticu latinske izreke Iesus Hominum Salvator – Isus Spasitelj čovjeka (ljudi). Sveti Bernardin Sijenski i sveti Ivan Kapistran nosili su sa sobom monogram Presvetog Imena Isusova po naseljima u kojima su propovijedali i u tom su znaku blagoslivljali bolesnike. Događala su se mnogobrojna čuda i ljudi su se započeli klanjali pred znakom Presvetog Imena Isusova. Zbog toga je čak bio pokrenut postupak protiv svetog Bernardina Sijenskog pred sudištem pape Martina V. Sveti Ivan Kapistan uspio je ne samo obraniti svetog Bernardina na tom sudu, već je i sam papa Martin V. sudjelovao u procesiji na čast Imena Isusovog. Nakon svetog Bernardina u franjevačkom je redu kao apostole pobožnosti Imena Isusova potrebno spomenuti blaženog Alberta iz Sarteana i Bernardina iz Feltre.
Prvu Bratovštinu Presvetog Imena Isusova utemeljio je dominikanac otac Andrea Diaz. Bilo je to 1432. godine u Lisabonu, Portugal. Začetak Bratovštine Presvetog Imena Isusova povezan je uz veliku kugu, koja je harala Lisabonom. Pobožni je otac Diaz inzistirao na javnom štovanju Imena Isusova na istoimenom oltaru kako bi Bog zaustavio smrtonosnu bolest. Nakon gorljive propovijedi o snazi Imena Isusova 20. studenog 1432. godine, otac Diaz blagoslovio je vodu i pozvao nazočne vjernike, da je odnesu oboljelima. Svi oboljeli koji su dodirnuli vodu odmah su ozdravili. Cijeli se grad pokrenuo i u nekoliko tjedana kuga je nestala. Taj je čudesni događaj bio povod za osnivanje Bratovštine Presvetog Imena Isusova. Bratovština se brzo širila ne samo u Portugalu nego i u cijeloj svetoj Crkvi. Mnoge su pape Bratovštini udijelili posebne oproste i odobrili razne pobožnosti na čast Imena Isusova.
Sveti Ignacije Loyolski usvojio je simbol Imena Isusova IHS i taj se simbol nalazi na prvoj stranici konstitucija družbe Isusove koje je svetac napisao. U pogledu simbola IHS sveti Ignacije napisao je: »Samo je u tom Imenu sigurno spasenje.« Tako je i Družba Isusova u povijesti svete Crkve odigrala značajnu ulogu u širenju ikonografije i pobožnosti Imenu Isusovu. U Rimu na stropu možda najpoznatije isusovačke crkve na svijetu »Al« Gesu nalazi se freska trijumf imena Isusova.
Presvetom Imenu Isusovom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva – Čvrljevo kod Unešića, Miljevci kod Drniša, Voštane-Rože kod Trilja, Gornje Postinje kod Muća, Satrić kod Hrvaca, Mostarski Gradac i t.d.
Poveznica za preuzimanje i čitanje knjige:
Ako ste u mogućnosti, onda ovu knjigu možete nabaviti u većini katoličkih knjižara ili neposredno od izdavača. Izdavač je Apostolatski centar Sav-Tvoj, Porečka 62, Zagreb, telefon (01)-2371822. Kupnjom knjiga Apostolatskog centra Sav-Tvoj pomoći ćete uveliko apostolatu Apostolatskog centra Sav-Tvoj.