Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.

Mt 5,14–16

Duh Sveti je onaj koji nas potiče na iskreniju i kvalitetniju molitvu, ukorijenjenu u realnost života.

Ima osoba koje godinama mole i idu na svetu misu, ali ne donose ploda u svom životu. Idu iz običaja, tradicije, „zbog toga što su me tako naučili“; ili pak zbog smirivanja savjesti jer sam „bio na misi“. Moramo imati hrabrosti preispitati našu vjeru. Zapitajmo se: „Kako sam doživio svetu misu? Je li me okrijepila, nahranila?“

Vjerujem kako nitko nije sretan kad se vrati kući gladan i onda ustanovi da nema ništa u hladnjaku. Možda jednom prijeđeš preko toga i kažeš: „Ma nema veze, ići ću kasnije u trgovinu“. No, ako se takvo nešto dogodi opet i opet, nešto nije u redu. I s molitvom je tako: ona nas hrani kako bismo bili radosni, kako bismo imali mir, išli naprijed kroz život.

Molitva nije „nešto“: molitva je Netko tko ti ide u susret

Eto zašto naglašavam važnost kvalitete molitve. Ne možemo se zadovoljiti samo molitvom koja izlazi iz naših usta. Trebamo se uistinu ispuniti Duhu Svetom: On je istinski učitelj molitve! Za molitvom treba žeđati! A današnja hrana treba biti ukusnija od one jučerašnje. Trebamo željeti hraniti naš duh. Ako se ne hranimo kako treba u nama uvijek tinja neko nezadovoljstvo, život postaje tmuran, odrađujemo stvari umjesto da u njima uživamo. Tako je i s molitvom, ona postane samo „nešto“. No molitva nije „nešto“: molitva je Netko tko ti ide u susret.

Koji put imamo osjećaj da smo sami, da nas drugi ne razumiju, nervozni smo, mijenjamo raspoloženja. Tada se zapitaj: „Kako molim?“ Kada se dogodi nešto loše ili se nađemo u situaciji koja nas oneraspoloži, moramo imati hrabrosti zapitati se: „Molim li? Zašto molim? Komu se molim?“

Ako kvaliteta kršćanskog života opada, to je zato jer je opala kvaliteta molitve

Mladići i djevojke, koji su u našoj Zajednici, vole mi doći i podijeliti svoje poteškoće. Nakon što sve vrlo iskreno iznesu, često dodaju: „No ovo je vrijeme u kojem ne molim“, ili pak: „Ovo je vrijeme u kojem površno molim.“ Mladi su me naučili da nas zlo najviše vreba onda kada nismo oboružani štitom molitve. Tada na našu dušu dolaze bolesti: tuga, bijeg, ravnodušnost, samoća. Ako kvaliteta kršćanskog života opada, to je zato jer je opala kvaliteta molitve.

Prekrasno je spoznati što je odlučujući čimbenik u mom nutarnjem i izvanjskom životu. Naš život je zrcalo naše molitve. Onako kako molimo takvi i jesmo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Majke Elvire Punina radosti. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.