Pakao je jednostavno rečeno, mjesto bez Boga ili mjesto na kojem kao da Boga nema, gdje je njegova prisutnost nezamjetna.

Svoje Pravilo sv. Benedikt ne piše odjednom, već u dužem razdoblju, nekako od dolaska na Montecassino 529. pa sve do konca njegova života. U konačni oblik Pravila moglo se tako sliti i poznavanje bogate monaške tradicije Istoka i Zapada, kao i vlastito iskustvo dugogodišnjeg života u zajednici.

Spomendan sv. Benedikta slavimo 11. srpnja. Benedikt iz Nursije crkveni je otac, redovnik, otac zapadnog redovništva, utemeljitelj benediktinskog reda, te zaštitnik Europe. U nastavku donosimo 10 stvari koje možete naučiti iz njegovog života.

Zar si već zaboravio da je Bog tvoj Otac? Jedan svemogući, sveznajući, milosrdni Otac? On ti ne može poslati nikakvo zlo. Ovo što ti sada zadaje brigu dobro je za tebe, iako su tvoje ljudske oči sada slijepe i to ne možeš shvatiti.

Ako nas dobri Bog zove, darovat će nam sasvim sigurno i sve ono potrebno za postati posvećena osoba. Tu je uvijek važno duhovno vodstvo preko kojega se može pomoći, no s druge strane treba znati da se kvalitete razvijaju s vremenom kako se dublje živi poslanje.

Može postojati život i nada nakon pobačaja za sve koji su bili uključeni u nešto tako tužno. Crkva obgrljuje svu svoju djecu, nudeći milost oprosta i milosrđa kroz sakrament pomirenja, te nadnaravnu snagu i opskrbu koja je potrebna našoj duši kroz euharistiju i molitvu.

Upoznajte indijskog misionara i navjestitelja Evanđelja slugu Božjega Petera Reddyja.

Crkva danas slavi sv. Tomu apostola, za kojega crkvena predaja kaže da je naviještao Evanđelje na indijskom potkontinentu.

Svrha pobožnosti pet subota jest voditi dušu bliže Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu. Što smo bliže Mariji, to smo bliže Isusu, njezinu sinu. Po tim posebnim pobožnostima dopuštamo Mariji da oblikuje naša srca i pripravlja nas za cjeloživotan odnos s Isusom. Marija nas želi dovesti u nebo i siguran put u vječni život jest često primanje pričesti i odlazak na sakrament ispovijedi.

Potrebno je, jednom za svagda, prihvatiti trpljenje onakvo kakvo nam ga Bog šalje i na način na koji On to želi. Stav duše mora biti stav prihvaćanja i povjerenja u Boga bez pridržaja. To je jedini način pravog rasta u svetosti. Taj put nije lagan i tim putem treba krenuti korak po korak dok se ne prispije do konačnog cilja koji je prava ljubav prema Križu.