Na Dušni dan prisjećamo se naših bližnjih koju su nas napustili i posjećujemo njihove grobove. No, groblja nisu samo mjesta gdje se nalaze njihovi zemni ostaci, već i mjesta koja nas podsjećaju na vjeru u vječni život i u uskrsnuće mrtvih. Evanđelist Ivan tu vjeru donosi u Isusovim riječima: 'Doći ću i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.' (Iv 14, 3).

Čonoplja je od utemeljenja bila velika župa u kojoj je uspostavljeno upravljanje Mađarske dvorske komore, a 1747. doselio se dio graničarskih somborskih obitelji Hrvata Bunjevaca (...) Sve do kraja II. svjetskog rata bila je gotovo stopostotno naseljena katoličkim vjernicima, a župnici i upravitelji većinom su bili podrijetlom Hrvati.

Rijetko je koji svetac iz vremena 12.-13. stoljeća ostavio tako malo osobnih tragova kao sv. Dominik. Nije napisao nijednu knjigu. Nitko nije zabilježio njegove propovijedi. Od nekoliko njegovih pisama, sačuvano nam je samo jedno. Unatoč tome, kao malo koji svetac ostavio je svojim propovijedima tako duboki trag na ljude koje je susretao duž njegovih dugih putovanja s ciljem obraćanja ljudi na katoličanstvo, i to u vrijeme kada u Europi vjera nije na zavidnoj razini. Malo po malo dolazi na zamisao osnivanja prosjačkog reda radi propovijedanja i spašavanja duša.

Sestre karmelićanke BSI slave svetkovinu blažene Marije Terezije od svetog Josipa, utemeljiteljice Karmela Božanskog srca Isusova, majke tisuću sestara i 10 tisuća ostavljene djece.

28. listopada navršava se godina dana od blagoslova novoizgrađenog Župnog pastoralnog centra pri Župi sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu koji nosi ime svećenika Ivana Vajde. Rođen krajem 19. st. u Slovačkoj, studirao u Mađarskoj, za vrijeme Prvog svjetskog rata dolazi u Donji Miholjac. Drugi svjetski rat i teško vrijeme poraća, sav svećenički život, 66 godina, kao kapelan, vjeroučitelj, župnik i umirovljenik proveo je u Hrvatskoj, u jednoj župi, u Donjem Miholjcu. Kako je mogao tolike godine provesti u stranom svijetu? Ivan Vajda odgovara: "Nas su odgajali za svećenike opće Crkve. Došavši u Donji Miholjac suživio sam se sa svojim župljanima, a s druge strane naišao sam na ljubav i suradnju."

"U Africi sam naučio živjeti jednim jednostavnim životom, gdje me ne zanima brendirana odjeća, gdje ne kupujem svake godine nove cipele, i nemam nekih posebnih želja. To sam naučio s njima gledajući kako oni žive, i nema razloga da se u životu orjentiramo na to kako što više imati, i da se sve mora postići i danu u kojem smo to planirali postići. Radim čak i više nego što bi radio u Domovini, ali ne osjećam težinu toga, jer ima i sutra."

Jedne večeri sjeo sam pored nje s relikvijom Padra Pija i poručio mu: “Slušaj, ako mi želiš pomoći, daj mi znak.” Potom sam kazao supruzi da mi stisne ruku, što je ona i učinila! Pozvao sam liječnika i medicinsku sestru da bi im rekao što se dogodilo, no oboje su rekli da si umišljam jer je to nemoguće. Kazali su da je klinički mrtva, ali da će za nekoliko dana stići poznati specijalist i potanko mi objasniti situaciju.

Legenda kaže da je sveti Ivan Kapistran na samrti obećao subraći da dokle god njegovo tijelo bude počivalo u Iloku, iz njega neće nestati franjevaca, što se pokazalo točnim i u Domovinskom ratu, kada je jedini svećenik koji je ostao na okupiranim područjima Republike Hrvatske bio upravo iločki gvardijan fra Marko Malović. Na Ivanovu grobu uskoro su se počela događati brojna čuda i ozdravljenja.

Gospićko-senjski biskup mons. Križić ovim se riječima obratio s. M. Aniti: „Draga s. Anita! Ono što ti kao stariji brat želim jest to: imaj uvijek Isusa pred očima. Ali računaj i s tim da će nekada nadoći i tame, guste magle, kada se ništa ne vidi, i to uplaši kao oblak učenike na Taboru. Nekada će i ruke klonuti kao Mojsiju. Tada svjetlo pruža samo vjera. Ta vjera daje jamstvo da je Bog tada bliže nego ikada. I tada se jasnije mogu čuti one utješne Isusove riječi: 'Ne boj se! Ja sam s tobom'. Toliki su to iskusili. Želim to iskustvo i Tebi, i sebi i svima nama.“

Indijski salezijanski svećenik don Tom Uzhunnalil u prepunoj crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu svjedočio je o 557 dana zarobljeništva u rukama isilovaca. Iznio je svoja iskustva, svjedočio o čudima, istaknuo važnost molitve i oproštenja za duhovni život, za unutarnji mir. Don Tom svjedočio je na engleskom jeziku, a prevodio je don Damir Stojić.