"Molitva je neizostavna u životu svakog kršćanina" - ističe dugogodišnji profesor na đakovačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije prof. Slavko Platz. Kao bogoslov svjedočio je UDBINOM privođenju tadašnjeg duhovnika đakovačke Bogoslovije, kasnije biskupa, Ćirila Kosa.

Ići na ispovijed katolička je obveza tijekom cijele godine kako bi se pomirili s Bogom.

"Svaki dan, svake sekunde, morala sam misliti na Gospu", kazala je Immaculée Ilibagiza, pripadnica naroda Tutsi u Ruandi, svjedočeći o snazi molitve krunice kojom je, s još sedam žena, spašena tijekom stravičnog genocida 1994. godine. Bilo je tako strašno da su im se usta često sušila i ostajala bez sline – ali ne samo zbog žeđi, umora i iscrpljenosti, nego zbog molitve. Stalno su se molile. Neprekidno. Tako su jedino mogle preživjeti - i na kraju su uspjele.

„Vlastitost čovjekova duha je da je on svjestan sebe i okoline, da je slobodan i odgovoran za svoja djela, da može vjerovati, nadati se i ljubiti. U stanju hipnoze sve su te sposobnosti duha zapriječene, kao što se događa u pravom snu. A s tim stvarima se nije dobro igrati.”

Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici dobila je prvog župnika u osobi vlč. Dominika Vukalovića. Župnik se nada da će uz 10. obljetnicu postojanja župe, koja će biti sljedeće godine, započeti i gradnja nove župne crkve. Ujedno je i povjerenik za pastoral misija u Varaždinskoj biskupiji te svjedoči da misije nisu samo u Africi i drugdje, nego i u domovinskoj Crkvi.

Na Dušni dan prisjećamo se naših bližnjih koju su nas napustili i posjećujemo njihove grobove. No, groblja nisu samo mjesta gdje se nalaze njihovi zemni ostaci, već i mjesta koja nas podsjećaju na vjeru u vječni život i u uskrsnuće mrtvih. Evanđelist Ivan tu vjeru donosi u Isusovim riječima: 'Doći ću i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.' (Iv 14, 3).

Čonoplja je od utemeljenja bila velika župa u kojoj je uspostavljeno upravljanje Mađarske dvorske komore, a 1747. doselio se dio graničarskih somborskih obitelji Hrvata Bunjevaca (...) Sve do kraja II. svjetskog rata bila je gotovo stopostotno naseljena katoličkim vjernicima, a župnici i upravitelji većinom su bili podrijetlom Hrvati.

Rijetko je koji svetac iz vremena 12.-13. stoljeća ostavio tako malo osobnih tragova kao sv. Dominik. Nije napisao nijednu knjigu. Nitko nije zabilježio njegove propovijedi. Od nekoliko njegovih pisama, sačuvano nam je samo jedno. Unatoč tome, kao malo koji svetac ostavio je svojim propovijedima tako duboki trag na ljude koje je susretao duž njegovih dugih putovanja s ciljem obraćanja ljudi na katoličanstvo, i to u vrijeme kada u Europi vjera nije na zavidnoj razini. Malo po malo dolazi na zamisao osnivanja prosjačkog reda radi propovijedanja i spašavanja duša.

Sestre karmelićanke BSI slave svetkovinu blažene Marije Terezije od svetog Josipa, utemeljiteljice Karmela Božanskog srca Isusova, majke tisuću sestara i 10 tisuća ostavljene djece.

28. listopada navršava se godina dana od blagoslova novoizgrađenog Župnog pastoralnog centra pri Župi sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu koji nosi ime svećenika Ivana Vajde. Rođen krajem 19. st. u Slovačkoj, studirao u Mađarskoj, za vrijeme Prvog svjetskog rata dolazi u Donji Miholjac. Drugi svjetski rat i teško vrijeme poraća, sav svećenički život, 66 godina, kao kapelan, vjeroučitelj, župnik i umirovljenik proveo je u Hrvatskoj, u jednoj župi, u Donjem Miholjcu. Kako je mogao tolike godine provesti u stranom svijetu? Ivan Vajda odgovara: "Nas su odgajali za svećenike opće Crkve. Došavši u Donji Miholjac suživio sam se sa svojim župljanima, a s druge strane naišao sam na ljubav i suradnju."