Ova nas priča može naučiti kako nikad ne smijemo zaboraviti Božje lice, jer ako ga zaboravimo, nikad nećemo biti sretni ni imati mira.

Isus će zauvijek biti tu da te utješi, da te ohrabri, da te zagrli. Ne postoji trenutak u tvome životu u kojem nećeš moći vidjeti svoga Gospodina. On je oduvijek tu – jučer, danas i sutra.

Isus nikome nije uskratio svoju Riječ. I na kraju – najvažnije što trebaš znati jest to da je Isus uvijek govorio s ljubavlju. I ti, dragi prijatelju, možeš i moraš svima govoriti o Isusu, ali samo pod uvjetom da govoriš s ljubavlju.

Za Crkvu je potrebno nešto učiniti u skrovitosti, potrebno je žrtvovati se za njezino dobro. Danas postoji mnoštvo kritika, govora i članaka koji ružno govore protiv Crkve. Što je jače udaraju, svijet kritičarima više daje pozornosti. Tko jače kritizira Crkvu, njega moderni svijet više voli.

Krepost je neodvojiva od molitve. Tko moli, postiže i krepostan život, a tko živi kreposno, srcem moli. Ne možeš živjeti prepušten porocima, a ustrajno moliti.

Čovjek nije zdrav ako osjeća nemir ili preciznije kazano – nemir je jedna vrsta bolesti. Tko neprestano živi u nemiru, u svađi, on je bolestan, on boluje. Mogu mu svi liječnički nalazi biti izvrsni, ali čovjek koji živi u nemiru ipak u potpunosti nije zdrav.

Donosim primjer preobrazbe iz mržnje u ljubav. To je intrigantna priča o jednom čovjeku koji je silno mrzio svećenike. Jednoga je dana dobio naređenje da razori i katedralu u Palma de Mallorci...

Je li i tvoje srce bez boje?! Sve oko tebe može biti urešeno predivnim, šarenim bojama, ali to je uzalud ako tvoje srce nije „obojeno“ Kristom. Isus je ono Jedno, ono Nešto, onaj Netko i uzlaud ti sva dobra ovoga prolaznog svijeta ako nisi njime ispunjen. Pa da je i čitav svijet bezbojan, ako je tvoje srce obojeno Kristom, bit ćeš sretan, jer biti sretan znači imati Krista, a tko ima Krista, ima sve.

Nedavno samo šetao jednim voćnjakom koji je, između ostalog, obilovao i jabukama. Jabuke su bile vrlo sočne i bogate. Čovjek koji me je vodio kroz voćnjak cijelo je vrijeme ponosno pričao o svome ocu, jer je upravo njegov otac zasadio taj predivan voćnjak, a on ga odnedavno samo održava. Otac je želio ovaj voćnjak ostaviti u nasljedstvo svome sinu.

Ne boj se, čovječe! Bog oduvijek vjeruje u tebe; Bog te ljubi. On zna da možeš uspjeti. Čak te i obasipa brojnim milostima u svemu dobrom što činiš kako bi ostvario svoj plan do kraja. Stoga, nemoj toliko tražiti podršku u ljudima, koliko u Bogu, jer ako te Bog podrži, zasigurno ćeš uspjeti!