Katkad je i malo svjetla dovoljno da rasprši i najcrnju tamu. Ovome svijetu treba više svjetla.

Ako tvoja dobrota nije jednaka prema svima, onda je ona zaista siromašna.

Crkva treba hodočastiti svijetom zajedno sa svojim vjernicima. Nema sumnje da su svetoga Ivana Pavla II. „rodila“ hodočašća. Zato ne zaboravi hodočastiti kao kršćanin! Na hodočašću se rađa i čuva vjera.

Najljepšu sliku o Svetom Trojstvu dao je teolog Istočne Crkve, mistik Šimun.

Ova nas priča može naučiti kako nikad ne smijemo zaboraviti Božje lice, jer ako ga zaboravimo, nikad nećemo biti sretni ni imati mira.

Isus će zauvijek biti tu da te utješi, da te ohrabri, da te zagrli. Ne postoji trenutak u tvome životu u kojem nećeš moći vidjeti svoga Gospodina. On je oduvijek tu – jučer, danas i sutra.

Isus nikome nije uskratio svoju Riječ. I na kraju – najvažnije što trebaš znati jest to da je Isus uvijek govorio s ljubavlju. I ti, dragi prijatelju, možeš i moraš svima govoriti o Isusu, ali samo pod uvjetom da govoriš s ljubavlju.

Za Crkvu je potrebno nešto učiniti u skrovitosti, potrebno je žrtvovati se za njezino dobro. Danas postoji mnoštvo kritika, govora i članaka koji ružno govore protiv Crkve. Što je jače udaraju, svijet kritičarima više daje pozornosti. Tko jače kritizira Crkvu, njega moderni svijet više voli.

Krepost je neodvojiva od molitve. Tko moli, postiže i krepostan život, a tko živi kreposno, srcem moli. Ne možeš živjeti prepušten porocima, a ustrajno moliti.

Čovjek nije zdrav ako osjeća nemir ili preciznije kazano – nemir je jedna vrsta bolesti. Tko neprestano živi u nemiru, u svađi, on je bolestan, on boluje. Mogu mu svi liječnički nalazi biti izvrsni, ali čovjek koji živi u nemiru ipak u potpunosti nije zdrav.