"Bog nas je štitio cijelim putem", svjedoči ovaj bračni par koji je unatoč teškoj neimaštini uspio stvoriti sreću u bračnom životu i nove generacije kao svoje bogatstvo.

Donosimo svjedočanstva podijeljena u dokumentarnom filmu „Amerika bez očeva‟ (A Fatherless America) koja daju za promisliti o očinstvu u našoj zemlji i zapadnoj kulturi te hoćemo li i mi uskoro živjeti u Hrvatskoj bez očeva.

"Djeca diktatori i poslušni roditelji" bila je tema HKR-ovih Argumenata u srijedu, 16. veljače u kojima su gostovale Marija Granić, psihologinja iz Udruge Pragma, Matea Babić, viša stručna savjetnica - socijalna pedagoginja na Odjelu za mladež Županijskog suda u Zagrebu i Vesna Toplak, pedagoginja u Školi za primalje Zagreb. Urednik i voditelj bio je Branimir Gubić.

Prije svega „DA“ Bogu, „DA“ ljubavi , „DA“ obitelji izrekli su mladi parovi iz Rijeke: arhitektica i glazbenik, budući inženjer i pravnica svjedoče o svetosti braka i obitelji. Svoju ljubav žive s Bogom, a On ih obilno blagoslivlja, svjedoče: „Da Njega nismo uključili u naš odnos nas danas kao bračnog para ne bi bilo.“

Muž i žena koji su dugo zajedno doživljavaju vezu koja ih čini kao dvije polovice psihološke i duhovne cjeline. Ni jedno nije sasvim potpuno bez drugog. Tada stvarno počinjete shvaćati što je Isus mislio kada je rekao da muževi i žene postaju 'dvoje u jednom tijelu'.

Mogu li se brakovi unaprijed zaštititi od kriza i raspadanja? Prolaze li mladi zaručničke tečajeve zato što to moraju ili zato što to žele? Postoji li strah od doživotnog opredjeljenja i koliko se zaručnike priprema za žrtvu u braku? Tko mladim supružnicima može pomoći u prvim godinama braka? To su neka od pitanja na koja su odgovor tražili Argumenti HKR-a 7. veljače, u Godini obitelji Amoris laetitia i uoči Svjetskog dana braka koji se slavi druge nedjelje u veljači.

Mi roditelji postajemo živa, dišuća utočišta za svoju djecu... i to je privilegija života.

Ako smo trenutno u teškoj situaciji, ili netko od naših bližnjih, utješno je zaviriti u škrinju Lukinog 15 poglavlja: Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, suosjećao je, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga (Lk 15, 20).

"Hej mama, možemo li imati obiteljski sastanak?" Moj trogodišnjak tražio bi obiteljske sastanke svaki drugi dan mjesec dana. Tako bismo se ja, moj suprug i moj mali sin okupili zajedno, obično na kauču ušuškani u meke deke, i razgovarali. Nakon tog prvog "sastanka" više nismo stali s tom tradicijom, a evo i zašto.

"Različiti autori navode kako gubitak djeteta tijekom trudnoće predstavlja iznimno bolno i traumatsko iskustvo za mnoge žene, kao i za muškarce ", piše Anita Dučkić Sertić, sveučilišni specijalist psihosocijalnog pristupa u socijalnom radu; diplomirani kateheta; logoterapeut i službeni izmiritelj pri Ministarstvu pravosuđa za portal Hrvatskoga društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja čiji tekst prenosimo u cijelosti.