Čovjek koji iskreno odgovara na Božju dobrotu i priznaje sve što je primio ne može biti mlak kršćanin. Istinska zahvalnost i licemjerje ne mogu postojati zajedno. Potpuno su nespojivi.

Kada izgubimo iz vida središnji element kršćanske svetosti - a to je ljubav - i kada zaboravimo da put do ispunjenja kršćanske zapovijedi ljubavi nije nešto daleko i ezoterično, nego je to, baš naprotiv, nešto što je upravo pred nama, tada život kršćanina postaje kompliciran i vrlo zbrkan.

Pustinja je dom očaja. A očaj je, sada, posvuda. Nemojmo misliti da se naša nutarnja samoća sastoji u prihvaćanju poraza. Pristankom na poraz ništa ne možemo izbjeći. Očaj je ponor bez dna. Ne misli da ćeš ga zatvoriti pristajanjem na nj i zatim pokušavajući zaboraviti da si dao svoj pristanak.

Kakva je korist od molitve ako, u trenutku dok molimo, imamo tako malo povjerenja u Boga da smo zaokupljeni smišljanjem odgovora na vlastitu molitvu?