Korizma kao vrijeme priprave za otajstvo Uskrsa označava dublje pronicanje u ono što Uskrs doista jest, u čemu se temelji. U posljednjim trenutcima života, prije nego što će predati duh Ocu, Isus je rekao: »Dovršeno je!« (Iv 19, 30). Papa Franjo te riječi govoreći da je „djelo spasenja dovršeno, da sva Pisma nalaze svoje ispunjenje u ljubavi Krista, žrtvovanog Jaganjca. Isus je, svojom žrtvom, pretvorio najveću nepravdu u najveću ljubav.“ Tijekom korizme kao svojevrsnoga duhovnog poslanja, poziva, imamo priliku iznova promišljati, dozrijevati u ljudskosti i povjerenju u Boga.

Kao početak korizmenog doba, Pepelnica je važan dan u životu Crkve. Kako dati tom danu veći značaj i pripremiti se za to milosno vrijeme pročitajte u nastavku teksta.

Ove Pepelnice, 17. veljače, počinje korizmena molitvena inicijativa za obnovu Hrvatske i hrvatskog naroda “Krvi Kristova, obnovi Hrvatsku”.

Svaku korizmenu srijedu u 21 sat, imate priliku dublje razmatrati Božju riječ sa sestrom Majom Ivković, školskom sestrom franjevkom Krista kralja i studenticom biblijske teologije na poslijediplomskom studiju u Rimu, a odnedavno i dio tima Pod smokvom. Što je to Lectio divina i kako se dobro pripremiti, saznajte u ovom kratkom videu koji je osvanuo na njezinom Facebook profilu.

Crkva nas poziva na kolektivni čin obraćenja kroz obred pepeljenja. Taj dan pred nas stavlja čitanja koja pozivaju na produbljivanje odnosa s Bogom u skrovitosti. Djeluje nespojivo to vanjsko očitovanje pokore i Isusov poziv na skrovitost. U svojoj mudrosti Crkva nas odgaja za puninu: da štujemo Boga i iznutra i izvana, da čistimo hram Božji, dakle, naše vlastito srce i da zajedno zagovaramo obraćenje čitavog naroda.

"Post, molitva i djela milosrđa su poput žrtvi koje se prinose Bogu, ako tome ne prethodi ispovijed, iskreno kajanje i opraštanje tada je ta žrtva kljakava i s manom, nije prvina, nije ono najbolje već suvišak, to je onda post koji se daje bez srca", poručuje fra Mate Bašić uoči početka korizme.

Zaštita svetog Mihaela prava je obrana našim slabostima, a prije svega iskušenjima koja su za nas posvuda.

Ljubimo li sami sebe? Kako možemo razlikovati pseudo-oprost od stvarnog oprosta? Je li cilj moga oprosta pomoći drugima da rastu? Ako bi moje riječi drugoga ponizile, mogu li oprostiti prešutno? Jesam li spreman čekati onoliko dugo koliko je potrebno, čak i ako to vrijeme možda nikada neće doći, da izrazim oprost?

Ovo su izvrsni primjeri petero svetaca koji su prakticirali odricanje u vrijeme korizme kako bi dublje susreli Gospodina.

Donosimo četiri lekcije kojima nas poučava Majka (Crkva), a potrebne su nam za život.