"Pitanje zašto se dogodi da nevina djeca pate, ustvari ako hoćete, zašto Bog to dopušta? Ja nemam na to odgovor, ustvari mogao bi nekako teološki odgovoriti na to, ali ja ne nalazim utjehu u tom odgovoru... Isusova patnja je imala smisao i zato mislim da će svaka patnja na ovome svijetu, dobiti odgovor u vječnosti, ali opet... Kad mi netko postavi to pitanje, obično odgovorim da ću i ja to pitati kad dođem pred Boga. Ali s obzirom na ono koliko sam Boga uspio "upoznati", vjerujem da ću čim stupim na onu stranu znati sve odgovore i da će mi sve biti savršeno jasno", piše pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove.
Jedan od najgorih osjećaja s kojim se, kao svećenik, susrećem je osjećaj nemoći. Kada se od mene kao svećenika nešto očekuje, a ja ne mogu to učiniti. Npr. Više puta sam bio u dječjoj bolnici u Klaićevoj, imao tamo misu i susret s djecom koja boluju od teških bolesti. Njihov dječji pogled, izraz lica na kojemu se miješaju bol, osmijeh i zbunjenost, pogled je koji prodire duboko u srce i traži odgovor, zašto? A ja im ga ne mogu dati.
Njihov dječji pogled, izraz lica na kojemu se miješaju bol, osmijeh i zbunjenost, pogled je koji prodire duboko u srce i traži odgovor, zašto? A ja im ga ne mogu dati.
Pitanje zašto se dogodi da nevina djeca pate, ustvari ako hoćete, zašto Bog to dopušta? Ja nemam na to odgovor, ustvari mogao bi nekako teološki odgovoriti na to, ali ja ne nalazim utjehu u tom odgovoru… Isusova patnja je imala smisao i zato mislim da će svaka patnja na ovome svijetu, dobiti odgovor u vječnosti, ali opet… Kad mi netko postavi to pitanje, obično odgovorim da ću i ja to pitati kad dođem pred Boga. Ali s obzirom na ono koliko sam Boga uspio “upoznati”, vjerujem da ću čim stupim na onu stranu znati sve odgovore i da će mi sve biti savršeno jasno. Tako nekako…