"Gospodine, nauči nas slušati kako bismo razumjeli Riječi koje život znače...", početak je pjesme o zahvalnosti fra Zvonka Benkovića koju je objavio na svojem Facebook profilu.

"Obično se podrazumijeva da kršćanin mora, ili bar treba, uvijek oprostiti. Novozavjetni tekstovi na koje se pritom, u takvom shvaćanju, može pozivati doživljavaju se kao legalistička zapovijed ili kao teška moralna obveza", poručuje o. Dairo Tokić.

Alan Hržica, jedan od istaknutih imena kršćanske glazbe, svjedočio je svoj put obraćenja u Župi sv. Ilije u Metkoviću, gdje se vjernici pripravljaju za svetkovinu sv. Ilije i Jerihonskim bdijenjem. Osim o svom životu govorio je i o životu molitvene zajednice „Srce Isusovo“ koju vodi preko devet godina.

„Neka tražim tvoje lice, neka ga pronađem i pokažem drugima. Neka spoznam kako te pronaći u običnim događajima iz moga života.“

Svetom Padreu Piu bilo je zabranjeno javno slaviti misu ili čak davati duhovne upute svojoj duhovnoj djeci.

"Promatram tvoj susret s anđelom. Marijo, mogla si... mogla si bez problema reći da nisi za to, da ti se ne da, da se ne osjećaš spremnom, da te strah, da odabere nekog drugog. Nitko te nije silio na tvoje 'da'. Sama si to željela, sama si odabrala ono što je On htio". Nasljedujte i vi Mariju, promišljajući nad ovom meditacijom!

Ljeti se gotovo svi presele na more. Župe i crkve na kontinentu su praznije, a uz obalu i po otocima traži se nekad mjesto više, pogotovo u župi Sv. Lucije u Banjolu, tik pred ulaz u grad Rab, kada je svjedočanstvo vjere neke poznate ili manje poznate osobe nakon nedjeljne jutarnje mise u kojem se bogoslužni prostor ne prazni ni nakon sat vremena.

Večer prije ove HKM-ove objave prvi mladići stigli su na Pelješac trajektom odlučni sudjelovati u novome ljetnome kampu kojeg organizira Karmel Božjeg milosrđa u svome muškome samostanu u Donjoj Vrućici. Ako bude zainteresiranih drugi termin će organizirati krajem kolovoza. Termin za djevojke počinje tjedan kasnije i trajat će od subote, 24. srpnja, do subote, 31, kolovoza, no ne na istome mjestu nego u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj koji se nalazi otprilike 13 kilometara udaljen od muškog. To bi također mogla biti vrijedna nova informacija o ovome za naše prilike još uvijek jedinstvenome muško-ženskom Karmelu koji živi zajedništvo u odvojenim pustinjama unutar iste karizme, te koji je – uz to - ovoljetnom radnom temom možda i otjerao potencijalne 'kupače' jer ona glasi: „Mistika i motika – pustinjački kamp za mlade”.

Jesmo li i mi široke duše kao gostoljubivo stablo ili smo više nalik umišljenim stablima? Pročitajte u priči Stjepana Licea.

"Često drugi trebaju našu pomoć. Ne savjete, tumačenja, ne da ih naučimo da rade kako mi mislimo da je najbolje za njih. Već da ih primimo za ruku, da ih stavimo na ramena i nosimo. Isto kako je učinio Isus za nas. Ponio je sve naše grijehe, naše slabosti i boli. Ponio je sve naše križeve na svoj križ. Sve nas je "odšlepao" iz krivih struja, ponio nas je na ramenima preko mora naših strahova u sigurne plićake. Jer smo djeca velikog Boga", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.