Sveti Pavao od Križa ‒ mistik i utemeljitelj pasionista Družba pasionista broji danas više od dvije tisuće muških i ženskih članova, koji djeluju u 59 zemalja na pet kontinenata. Nose crnu tuniku, na kojoj se nalazi srce s usađenim križem i natpis "Muka Isusa Krista".

Molitva se može odvijati u različitim okruženjima i uvjetima te se odnositi na ono što nam je na umu u svakom trenutku. Događaji i okolnosti koji se događaju izvana mogu oblikovati naše emocionalno stanje i samoizražavanje. Isto vrijedi i za ono što se interno događa u našim životima. Bog ostaje isti u svakom molitvenom susretu, ali do njega dolazimo pod širokim rasponom osjećaja i emocija.

Majka Terezija proglašena je blaženicom Katoličke Crkve na današnji dan, 19. listopada 2003. godine. Proglašenje je objavio papa sv. Ivan Pavao II. u Vatikanu, pred velikim mnoštvom skupljenim na Trgu sv. Petra.

"Nitko od nas nije slučajno zalutao u ovaj svijet. Kako to da se onda nikako ne možemo izmiriti s činjenicom da netko više "osjeća" Božju ljubav i blizinu, a netko manje? Zato što projiciramo odnos sa svojim roditeljima na Boga", poručuje franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.

"Nitko iz našeg srca ne može izvući nešto loše ako mu mi to ne damo. Drugima darujemo ono što je u nama. Ako je u mom srcu ljubav, ne mogu drugome dati mržnju. Ako je istina, ne mogu dati laž, ako je poštenje, ne mogu dati krađu itd. Poslušajmo i živimo Isusov poziv danas. Nije dosta samo slušati, nego djelima pokažimo i dokažimo svoju ljubav prema Bogu. Ljubav i milosrđe zajedno daju život vječni. Na tim principima gradimo svoj život", piše fra Julijan Madžar u svojem promišljanju.

Tijekom mise sv. Ivan Pavao II. je zajedno sa svima nazočnima posvetio sve ljude i narode na svijetu Bezgrešnomu Srcu Marijinu. "Danas povjeravam Bezgrešnomu Srcu, u duhovnom zajedništvu sa svim biskupima svijeta, sve ljude i sve narode, ponavljajući čin posvete koji sam izrekao u Fátimi 13. svibnja 1982.", rekao je papa Ivan Pavao II.

"Često se djelovanje Boga u mudrosnoj literaturi ocrtava znamenjem plesa. Tako je i Isusov poslanik pozvan zaplesati u radosti. Naravno nije riječ o običnom plesu, nego o životu u radosti. Plešemo li od radosti što smo Isusovi? Svatko tko je vidio Isusa osjeća Očevu ljubav. Mnogi su krenuli za njim jer su spoznali ono što nisu nikada do sada. Kršćanin postaje drukčiji i pleše. Govore li ljudi kada vas susreću: On/ona je onako drugačiji? Kršćaninu se na licu i po djelima vidi da je drukčiji i da sve radi s ljubavlju kao da pleše. Tako se najpotpunije ističe poslanje i očituje svećeništvo, ministerijalno i sveopće", poručuje p. Arek Krasicki.

Bog je uvijek drugi, otajstveni Bog, onaj koji izmiče našoj spoznaji. Bilo bi sasvim krivo kad bi si umislili da neograničeno otajstvo Boga možemo zatvoriti u svoje ograničeno razumijevanje. Da bi izbjegli tu zamku (i posljedično sukobljavanje s drugima koji bi isto činili) trebamo trajno pročišćavati svoju svijest objavljenom istinom po kojoj se skriveni Bog u Isusu Kristu objavio i očitovao tajnu svoga bića. To je temelj na kojem gradimo i uvijek iznova, čitajući i slušajući Božju riječ, ‘restauriramo’ svoju sliku o Bogu usklađujući je s evanđeoskom, piše fra Ivica Jurić na stranici 'Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja'.

Nedugo nakon izbora 16. listopada 1978. novi je papa Ivan Pavao II. - dotadašnji krakovski nadbiskup kardinal Karol Wojtyła - počeo promicati pobožnost Djevici Mariji i krunicu kao jedan od najboljih načina naviještanja Krista svijetu.

Sve vrijeme dok sam mislio da me otac mrzi, on je zapravo molio i plakao za mnom. I u tom činu, koji se često izvodio u samoći i nečujno, bilo je suosjećanja. Dok sam plesao u nekoj homoseksualnoj diskoteci, moj je otac molio. Dok sam imao spolne odnose s bezimenim muškarcima, moj je otac molio. Dok sam odbacivao svoj život, moj je otac molio. Svaki je dan molio krunicu, a ja to nisam znao. U tim dugim danima pustoši, kao na svojoj samrti, pomislio bih da su takva besmislena mrmljanja nevjerojatno glupa. Sigurno mu se činilo da svi njegovi napori u moje ime nisu uspjeli. Nisam se vraćao kući. No on je ustrajao, a za to su bile potrebne snaga i odlučnost. Iste one osobine koje su mi se činile uvredljivima dok sam bio dječak pretvorene su u sredstvo moga spasenja po Kristu Isusu.