"Njegov očuh, poslušan nečemu tako prolaznom kao što je san, stavlja sve u ruke Božanske Providnosti i vodi ih novim terenima, tražeći bunare i pojilice dok putuju da Marija pije i da bi se dijete moglo nahraniti. To je Bog koji je bio dio obiteljske jedinice koja je funkcionirala kao zatvoreni krug jamstva i nastavka, i Bog koji je također poznavao sve njegove napore".

Na kraju jedne godine ostaje bitno samo jedno: Koliko si ljubio. Jer život, ne da je kratak, prekratak je za svako živciranje, uspoređivanje, nadmetanje. I ovo malo vremena što je ostalo pred tobom, ostalo ti je da onima koji ti znače dadeš to do znanja. Sigurno znaš da postoji nešto što se njima sviđa. Reci to. Učini to. Pokaži to. Ovaj svijet nisu napravila velika otkrića, napravila su ga one male sitnice koje je netko učinio za nekoga.

"Sve to mi možemo opravdati ljubavlju, ali u dubini sebe dobro znamo da to nije to. Neka nas Tvorac ljubavi, koji je sama Ljubav pouči kako ljubiti kao što je On ljubio", piše fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

„Grijeh nikada nije čovjekova istina. Tvoje pogreške nikada nisu tvoja istina, koliko god velike bile, one nikada nisu tvoja istina", tumači don Fabio Rosini u katehezi za bijeg od zamke tuge kojom napasnik potkopava sreću ove generacije.

Uobičajeno je pregledati svoj život na kraju svake kalendarske godine. Činimo to kako bismo se prisjetili mnogih dobrih stvari koje su nam se dogodile u proteklih 12 mjeseci, kao i svih borbi koje smo prošli. Za sv. Ivana Pavla II., ovaj čin treba činiti u svjetlu obitelji, kako naše obitelji, tako i “ljudske obitelji” općenito.

Sveti Franjo Saleški, veliki duhovni učitelj, napisao je vrlo dragocjen vodič za osobnu molitvu u svom 'Uvodu u pobožni život' iz kojeg vam donosimo nekoliko vrijednih savjeta.

Zajednica Sant’Egidio opisuje korespondenciju s osuđenim muškarcem kao “nit života” za zatvorenike. Zatvorenici pate dok beskonačno čekaju na smaknuće. Dopisivanje s osobom u svijetu daje im prostor da se izraze, otkriju svoju nutrinu, uspostave dubok odnos prijateljstva. Ako i vi želite prakticirati ovo djelo duhovnog milosrđa (utjeha unesrećenih), možete se obratiti zajednici Sant’Egidio.

"Naš duhovni život je duga i naporna borba uz planine i dolje u doline, uski put posut kamenjem i korijenjem, utrka koja vijuga kroz iscrpljenost i uzbuđenje i koja ponekad ostavlja trkača da razmišlja, “O čemu sam mislio? Ne želim ovo više raditi. No, sjetimo se one Pavlove : “Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete.”

"Mi se, naime, bavimo sobom, a ne s Bogom. Bog nam jednostavno kazuje gdje je to još moje srce, a da nije usidreno u Njemu. Kako onda postupati? Jednostavno. Zahvaliti Bogu što mi daje prigodu da sada upravo o toj svojoj rastresenosti s Njim porazgovaram", piše pater Vatroslav Halambek o rastresenosti u molitvi.

"I mi možemo primiti danas dijete Isusa u ruke ako su naše ruke otvorene za potrebe drugih možemo vidjeti spasenje, drugi u nama mogu vidjeti Boga na zemlji. Pogledajmo srcem, ljubimo i vidjeti ćemo ljubav svagdje. Budimo ljubav drugima", poručio je karmelićanin fra Krešimir Josip Bahmec.