U zapovijedima danim Mojsiju na gori Sinaj i predanim nama, rečeno nam je da poštujemo Božje ime. To je ime koje se koristi u molitvi i kao blagoslov, ali se, nažalost, danas prečesto koristi uzalud ili kao prokletstvo. Danas čujemo ne samo riječ “Bog” koja se zaziva na negativne načine, već i ime Isusovo, ime Boga rođenog od Djevice Marije.

Ime Isus na hebrejskom znači "Bog spašava". Židovima je ovo ime bilo duboko značajno. Podsjećao je na njihovu slobodu od porobljavanja u Egiptu, osvajanje njihovih neprijatelja i njihov ulazak u obećanu zemlju, predvođeni vojnim herojem Jošuom. Nije slučajno da je Isus na hebrejskom isto ime kao Jošua.

Donošenje odluka je teško. Možda živimo u vremenu i prostoru koje nam dopušta mnogo slobode i izbora, ali ima trenutaka kada mislimo da je sve to previše. Previše izbora. Previše slobode. Možda se i mi vučemo već utabanim putem, možda svake večeri gledamo isti televizijski kanal od dvije stotine mogućih, možda i dalje šaljemo svoju djecu u istu lošu školu iako znamo da je loša, možda i dalje nastavljamo raditi isti posao kojeg ne podnosimo, iako sumnjamo da nam prazni dušu, možda jednako tako potpuno okrećemo leđa izborima i propuštamo ih kao pijesak kroz prste – to je jednostavno lakše. 

"On, Isus, treba biti naša životna lozinka, riječ koju nitko ne može potisnuti ili zasjeniti. Jer sama riječ prevedena nosi u sebi ono što ljudi nehotice hoće, za čim žude. On je ona riječ koja nam treba kad nam u životu ‘zagusti’, kad smo u nevolji, kad odašiljemo SOS signale i pozive u pomoć kad smo brodolomci, na otvorenu moru. On spasava, on je Spasitelj. Zahvalimo mu i klanjajmo mu se u životu", piše fra Tomislav Pervan.

Odlučio sam ovo malo vremena pred sobom živjeti život na svoj način. Ostaviti se lude utrke tko je u čemu bolji. Imam plan malo više uživati u životu. Druge prilike neću dobiti. I kad ne bude sve onako kako sam poželio prihvatit ću da je tako. U ovoj godini imam plan radovati se malim stvarima. Jednostavnim ljudima. Radosti postojanja.

"Međutim, život je borba koja se sastoji od uspjeha i neuspjeha. Tako je i u duhovnome životu. Pogubno bi bilo ako bismo ostali živjeti samo u neuspjesima. Krist nam je donio svjetlo koje nam pokazuje da nismo gubitnici, već ako idemo s njime postajemo pobjednici nad bitkom koja se vodi", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

Mi ga sada otajstveno slavimo i liturgijski činimo prisutnim u svakom Božiću. Plodovi Božića međutim više ne ovise o Bogu. Bog je sve učinio što je trebalo i to milosno nastavlja činiti do kraja vremena za nas i sve ljude. Sada sve ovisi o nama, odnosno o tome jesmo li mi pristali na to da nam Božić postane i ostane lijepa i sladunjava božićna bajka ili smo se i o ovom Božiću potrudili da nam progovori „Riječ“ koja u početku „bijaše i bijaše u Boga i … bijaše Bog“ i koja u vremenu „tijelo postade i nastani se među nama.“ Poručio je riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.

Doista, mnogo je otpora prema majčinstvu tamo gdje se majčinstvo smatra preprekom ili smetnjom ostvarenju žene, umjesto da ga se smatra najvećim mogućim stupnjem ostvarenja i samopotvrđivanja žena u svijetu, piše dr. sc. Ivan Bodrožić, profesor patrologije na KBF-u u Splitu i KBF-u u Zagrebu.

Pitaš me Bože što želim? Ako zaželim da sva djeca imaju oca i majku, hoće li to ići samo u bajku? Da nijedno nije gladno niti da je čulo za mjesto hladno (ni za srce, za srce hladno nikako, to mi obećaj odmah sad!). Ako zaželim da muž voli ženu više od sebe, može li to ako nije čuo za Tebe? Da ženu vara samo kada kaže da nikada nije stara....da je baš voli puniju jer dok ju grli valjda je bolje da ga ljulja nego da žulja?

Na 2. nedjelju po Božiću iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Roberta Farkaša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu. Vlč. Farkaš, između ostalog, poručuje: "Dok stojimo svih ovih dana pred drvenim betlehemskim jaslicama, u duši nam se budi divljenje: Božja 'ekonomija spasenja' po drvetu! Od drveta u Edenu gdje smo izigrali Božju ljubav, preko drveta betlehemskih jaslica gdje smo ugledali zvijezdu spasenja, do drveta križa na kojem je Božja ljubav zasjala u svoj svojoj božanskoj ljepoti i veličini i postala put k uskrsnuću. Zato s pravom Crkva kliče božićnom radošću, kliče jer je oslobođena svake površnosti, izvanjskosti, svake trajne prolaznosti i smrtnosti i pozvana u sjaj Očeva nebeskog doma."