Zanimljiva je veza između osjećaja čarobnosti i kreposti umjerenosti. Svako pretjerivanje skida čaroliju s osoba i stvari. Nutarnja urednost i čistoća omogućuje nam gledanje Boga. Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Oni će vidjeti Boga u svemu i svima. A Bog daje da je sve živo. Lijepo. Dobro. Slatko. Čarobno.

Pavao iz Tebe ili Pavao pustinjak, svetac je i prvi kršćanski pustinjak kojeg se spominjemo na današnji dan, 15. siječnja. Tom prilikom donosimo nekoliko karakteristika duhovnosti sv. Pavla pustinjaka čiji život i djelo je opisao sv. Jeronim.

Donosimo dio duhovne vježbe iz knjige "Slomljen, a blagoslovljen" fra Richarda Rohra, poznatog američkog franjevca iz provincije Cincinnati. Glavna poruka nagovora ove duhovne vježbe jest da ljubimo mračan dio sebe jednako kao što ljubimo svijetli dio sebe jer oni zajedno čine čovjeka te su nam oboje potrebni na putu prema svetosti.

Vjerujem da nam Isus zapravo govori: “Prije nego uzmeš svoj križ, budi spreman suočiti se s trenutkom istine. Budi spreman doživjeti krizu kojom ćeš naučiti odreći se svoje samovolje, svoje pravednosti, svoje dostatnosti, svoga autoriteta. Dići se i slijediti me kao pravi učenik možeš jedino kad si u stanju iskreno priznati da ništa ne možeš učiniti u vlastitoj snazi (...)"

"Isus inducira u svijetu proces ozdravljenja svega i svakoga. I sve zavisi od toga je li pojedinac spreman priznati svoj status grješnika, kajati se i zaputiti se u život novim smjerom. Poći jednostavno u Isusovu školu. Nastavni program Isusove škole jest pretakanje riječi u djela, u život. To su nove granice koje on svojim životom podijeva u svijetu", poručuje fra Tomislav Pervan.

"Ne plašim se onoga što ljudi o meni misle. Ne bojim rata, gladi, bolesti. Ne strašim se potresa, groma, prijetnji. Ne bojim se neuspjeha na poslu, u obitelji, u školi. Ja sam neuništiv. Ja sam vječan kao Bog. Na Božjem dlanu stojim. Osjećam kako se spuštam u dubinu sebe, kako se oslanjam na tu spoznaju, kako sam sav u svome “ja”, u svome duhu. Nitko me tu ne može dodirnuti. Nitko me povrijediti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

"Onaj koji živi u istinskom odnosu sa Bogom, on se ne boji pozvati i dopustiti da Bog jede u njegovom prljavom domu, jer je svjestan da bez Boga njegov dom koliko god bio čist i uredan, ostaje prazan", istaknuo je fra Mario Berišić, mladi franjevac iz zagrebačke Dubrave na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Bog se našem dolasku na misu raduje kao ženik mladenki. Ali kako se osjeća kada se ne pojavimo, kada ga iznevjerimo i ostavimo samog na oltaru? Dolazak na misu sudjelovanje je u vlastitom vjenčanju s Bogom! Još nisam čuo da je nekoj mladenki bilo mrsko ujutro ustati da dođe na svoje vjenčanje ili da je pomislila kako će zaručniku biti draže da umjesto na vjenčanje ode u prirodu i tamo razmišlja o njemu te mu tako pokaže svoju ljubav. Sekularizirani nam svijet, usmjeren isključivo na korisnost, zatvara oči za onu nevidljivu stvarnost, za istine naše vjere, za mistiku. Euharistija nije neki koristan običaj ili psihološka pomoć za nošenje sa svakodnevicom. Ona je bračno sjedinjenje s Bogom – u pričesti Bog i Crkva postaju jedno", piše vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu.

Na 30. obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja donosimo Posvetnu molitvu Bezgrešnom Srcu Marijinu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića koju je izrekao 15. siječnja 1992. na svetoj misi za mir u zagrebačkoj katedrali. Također, u ovoj godini spominjemo se i 20. godišnjice smrti kardinala Kuharića.

"Radi se o pravedniku koji je umišljen - puki izvršavatelj zakonâ; beskrupuloznog, tvrdog srca i nemilosrdnog pogleda i jezika. S prvima Bog može učiniti čuda. S drugima ne može apsolutno ništa. Zato je bolje biti grešnik svjestan sebe i vlastite, nužne i nezamjenjive potrebe za Bogom, nego umišljeni pravednik koji izvana sve radi kako treba, a srce i misli su mu daleko, jako daleko od Boga", poručio je župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar.