"Online priprema za brak" bila je tema emisije "Duhovno-duhovite večeri" u utorak, 16. veljače koju vodi fra Stjepan Brčina iz zagrebačkog samostana na Svetom Duhu.

Sedmeročlana obitelj Brekalo iz Mostara svjedoči o životu u mnogobrojnoj obitelji, što su sve do sada naučili o roditeljstvu te o svome franjevačkom putu na koji su Kristina i Josip zakoračili kroz Framu još kao srednjoškolci.

Čovjekova vrijednost ne može se ni sa čime mjeriti. Naš je identitet u Isusu Kristu i vrijedni smo bez obzira u kakvom se stanju nalazimo, kako se drugi odnose prema nama i što o nama misle - sve to ne određuje vrijednost čovjeka.

Krunicu sedam radosti Marijinih, prema zapisu franjevačkog povjesničara Waddinga, naučila je sama Blažena Djevica Marija nekog pobožnog franjevačkog novaka. Stoga se ta krunica zove još i franjevačka krunica.

"Zamisli. Tolko ljudi je na svijetu, a samo Isus ima onu pravu puzzlu u rukama. Mi skrivamo svoju ranjenost, svoje slabosti, to svoje nepotpuno srce pred drugima, ali pred Bogom ne možemo. On ga je satkao, on ga savršeno poznaje. On nam se svakodnevno daje u euharistiji, to je dio njegova srca koji ispunjuje naše srce. Tu je ta prava puzzla koja fali na našem srcu i koju možemo primiti po posvećenim rukama. Bog te savršeno poznaje i treba te i želi da se odmoriš u njemu. Nemoj na njegovo mjesto stavljati ljude ili stvari, ako je Bog na prvom mjestu, sve ostalo je na svome mjestu", poručila je umjetnica Eva Vukina u objavi na društvenim mrežama.

Kako se suočavamo sa smrću? Čini se tako konačno. Čini se kao da uvijek pobjeđuje. Dokument II. Vatikanskog sabora Gaudium et Spes daje neke ključne naznake o tome kako odgovoriti na egzistencijalno pitanje smrti.

Spomendan je bl. Mihaela Sopoćka, duhovnika sv. Faustine Kowalske.

Puna vjere otrčala sam isti čas u bolnicu, ispričala mojoj kćeri koja je ležala i obukla joj majicu. U nedjelju ujutro otišla sam opet u bolnicu da vidim kako je moja kćer. Našla sam je na nogama i rekla mi je: "Mama, ja se bolje osjećam i jutros sam bila u kapelici na svetoj misi!"

Drugi ljudi nam nisu potrebni da bismo se osjećali vrijedno i ispunjeno, nego da budu uz nas kada nam je teško. Druga osoba ne može nas ispuniti, no može nas nadopuniti kada smo mi već naučili voljeti sebe.

"Nakon čudesnog ulova i Petrova poziva, apostoli su ostavili mnoštvo riba na kraju i otišli su. Izgleda da su na njih potpuno zaboravili. No, ništa nije čudno jer se pred njima otvorio sasvim novi put. Dobili su puno više nego što su izgubili. Hod za Isusom uključuje umiranje. Naše želje i ideje moraju umrijeti kako bi se u nama rodilo nešto puno više. Na putu za Isusom uvijek je križ. Možda ima takvo mjesto u tebi, kada kažeš Isusu 'Nisam za to. Potraži nekog drugog', ali Isus zna bolje što je za tebe najbolje", kazao je pater Arek Krasicki.