Znam da nakon sumnjičenja može doći još veće povjerenje. Znam da se nakon nepravde može postati pravedan i nakon grijeha nevin i nakon bolesti zdrav, i nakon tuge radostan i nakon očaja pun nade. Znam da Bog ima zadnju riječ. Zato ljubav može koračati svijetom. Zato su cvjetovi neuništivi. Zato je svijet nerazoriv, zato je prijateljstvo vječno.
Facebook stranica “Tomislav Ivančić” objavila je promišljanje prof. Tomislava Ivančića u kojem nam on poručuje kako bez obzira na prisutnost zla u svijetu uvijek imamo izbor opredijeliti se za dobro, opredijeliti se za Boga koji ima zadnju riječ i koji je pobijedio zlo i Zloga.
Grijeh je uzročnik svih zala. Sve patnje, bolesti, ubijanja, ratovi, mučenja i mrcvarenja čovječanstva imaju svoj uzrok u grijehu. Grijeh je naprosto sve što je negativno i zlo. Grijeh je sila koja zarobljava čovjeka. No, grijeh je i osoba nadmoćnija od čovjeka i inteligentnija od njega, a zove se Sotona ili Zli. Protiv grijeha je čovjek nemoćan. Osloboditi se grijeha značilo bi osloboditi se svega zla u svijetu. Samo nas Isus Krist može osloboditi grijeha.
Mogu se opredijeliti protiv zla i za ljubav.
U svijetu međutim postoji i dobrota, praštanje, ljubav. Ako već ne mogu uništiti zlo u svijetu, mogu proširiti dobro. Mogu se opredijeliti protiv zla i za ljubav. Svi ljudi griješe. Svi ljudi pate. Pravi stav prema čovjeku je stoga samilost, milosrđe i sućut. I molitva Isusu za svakog čovjeka.
Svaki grad ima svoj »Mirogoj«. Svako selo ima svoje groblje. Svaki rat ima svoje heroje, pale ratnike i zarobljenike. Svaka obitelj ima svoje starce i svoje bolesnike. U svakom užitku već se naslućuje gubitak. Svaka mladost nosi već u sebi klicu starenja i prijetnju smrti. Rođenje čovjeka poznaje svoj plač. Mir strahuje od rata. Prijateljstvo se plaši rastanka. Cvijet brzo uvene na našem stolu i trave na livadama brzo budu pokošene.
Nepravda nas ozlojedi, mržnja utjera mržnju u naše kosti. Osveta nam se žari u očima. Zavist se natiskuje u naše biće.
Zrela jesen brzo prelazi u maglovite i ogoljele zimske dane. I najidealniji brak strahuje od rastave. Djeca najboljih roditelja nose u sebi bojazan da ih se dovoljno ne voli. Svi zaključavamo vrata, svi skrivamo svoju golotinju, svi se nevoljko osjećamo pred gromom i munjom.
Pred siromahom osjećamo krivi, pred patnjom nemoćni. Nepravda nas ozlojedi, mržnja utjera mržnju u naše kosti. Osveta nam se žari u očima. Zavist se natiskuje u naše biće. Prezir nas lako zaokupi. Prebrzo opravdavamo ratove. Teško je ne biti lijen. Patnja, krivnja, ugroženost smrću, bolest, zloba, strah – stalni su pratioci u našeg života. Nemoćni smo da ne budemo zli i nikako ne možemo izbrisati krivnju sa svoje savjesti. Kao golemo brdo svaljuje se na nas zlo i čini se kao da ima zadnju riječ u našim životima.
Ipak, postoji Bog. Postoji prijateljstvo, vjernost, povjerenje, ljubav i požrtvovnost. Poznata mi je miroljubivost i jednostavnost čovjeka. Poznata mi je raspjevana mladost i djetinja bezbrižnost. Poznato mi je da iza svake noći dolazi dan i da iza svakog oblaka sja sunce.
Znam da Bog ima zadnju riječ. Zato ljubav može koračati svijetom.
Znam da nakon sumnjičenja može doći još veće povjerenje. Znam da se nakon nepravde može postati pravedan i nakon grijeha nevin i nakon bolesti zdrav, i nakon tuge radostan i nakon očaja pun nade.
Znam da Bog ima zadnju riječ. Zato ljubav može koračati svijetom. Zato su cvjetovi neuništivi. Zato je svijet nerazoriv, zato je prijateljstvo vječno.
Katkad sam se uvjeravao da je potrebno i mrziti kako bih se oslobodio nepoželjnih ljudi. Sada vidim da je to bila izdaja tebe i sebe.
Oče sveti, moja je savjest opterećena, moje su ruke prljave i prazne, moje su misli okaljane i moj je jezik uprljan. Moja je mašta prepuna zla i zlih slika i moje su noge često lutale, strahovi su potresali moje biće i moje kosti, često i prebrzo sam povjerovao da je bolje biti zao nego dobar. Nerijetko sam stajao uvjeren da treba i prljavim poslovima zaraditi koju kunu. Katkad sam se uvjeravao da je potrebno i mrziti kako bih se oslobodio nepoželjnih ljudi. Sada vidim da je to bila izdaja tebe i sebe. Bio je to prinos na žrtvenik đavlu, grijehu i smrti. Sad prekidam s takvom praksom. Zauvijek.
Opredjeljujem se za ljubav i nadu. Za tebe.
Opredjeljujem se za sunce, za cvijet, za čiste rijeke i mora, za zvjezdano nebo, za pošten rad, za jednostavno srce i za čist pogled. Opredjeljujem se za ljubav i nadu. Za tebe. Oslobodi me grijeha po križu tvoga Sina.