Uskrsnuće tijela znači da ćemo se ponovno sjediniti sa svojim tijelima kada Krist ponovno dođe. Kao što je Krist uskrsnuo u tijelu koje sada više ne trpi niti je raspadljivo, tako ćemo i mi dijeliti tu slavu sa svojim tijelima.

"Dakle, crkvenoslavenski naziv Uskrs jest istoznačnica za starohrvatski termin Vazam, pa prvi ne znači „uzkrijes“ niti „krasnoće“ ili „rast, napredak“, niti drugi znači „uzeti meso“ ili hranu poslije posta, nego i jedan i drugi jesu prilagođeni prijevodi grčke riječi diabasis što na hebrejskome znači Pesaḥ ili Pasha, tj. u židovskoj tradiciji Prijelaz (makar ima i drugačijih tumačenja značenja riječi) iz ropstva u slobodu, a u kršćanskoj Prijelaz iz osude i smrti u oslobođenje i život."

Na Uskrs iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. mr. sc. Ivana Benakovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, profesora na KBF-u u Đakovu i svećenika na poslijediplomskom studiju u Rimu.

"Ovaj dan nas uči da vjerujemo u svaki budući koji dolazi, a ne da se zbog njih brinemo, strahujemo ili sumnjamo što donosi."

"Evanđelist ovdje troši čak tri reda da bi opisao kako je u grobu sve bilo uredno složeno. Zašto je to bilo toliko važno?"

"More je u dubinama mirno i kada su valovi uzburkani. Neka si ti u dubinama mojim, i oluju ćeš ti smiriti. Ništa me ne može odijeliti od tebe, jer ti si rekao: Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre na ovom svijetu, ovomu svijetu, poput mene će živjeti, i sa mnom će živjeti, sa svim ljudima u Raju, u kući Oca mojega i Duha Svetoga. Zar to nije fenomenalno, nevjerojatno, nemoguće, rekli bi mi ljudi. Prelijepo da bi bilo istinito, zar ne?", piše s. Amadea Birovljević, novakinja.

"Ako sada zastaneš i kažeš: Vjerujem!, odmah ćeš početi zadobivati tu veliku nadu. Duh Sveti će ulaziti u tvoju dušu i ispunjati je ljubavlju Očevom. Ta će te ljubav nanovo stvarati. Tvoje će se suze brisati. Nemir će postajati mir. Tama će nestajati", piše don Antun Nižetić.

U nedjelju, 30. studenog 1986., sveti Ivan Pavao II. posjetio je Australiju i udijelio okupljenim vjernicima veliki blagoslov koji svi kršćani dijele i kako ga trebaju nositi s radošću: „Ne prepuštajte se očaju. Mi smo narod Uskrsa i Aleluja je naša pjesma.”

"Danas po Kristu uskrslome naš san da postanemo bogovi dolazi k svome ispunjenju. Ali on nije bezbožni san protivan Božjem naumu, već istinsko ostvarenje Božjega sna. Danas nam se ispunjava želja božanske besmrtnosti, po Kristu koji nas je vratio iz praha zemaljskoga i dao nam vječni, besmrtni život snagom svoga uskrsnuća. Zato i mi sanjajmo snove o božanskoj veličini čovjeka po uzoru na ovoj sveti Kristov san dosanjan u kalvarijskom grobu, jer što je Krist ostvario u svome tijelu, ostvaruje se za svakoga od nas po vjeri u njegove sveto uskrsnuće", piše don Ivan Bodrožić.

"Isus do posljednjeg trenutka svoga života pita svoje progonitelje: Zašto me progoniš? Zašto me mučite i ubijate? I ujedno im oprašta. Njihovo nasilje prema Isusu nije moglo uništiti Isusovu ljubav prema njima. Isus u posljednjem trenutku pita Boga kojega naziva svojim Ocem: Zašto si me napustio? i ujedno ima povjerenje u Boga."