Ja sam u srednjim tridesetima i imam tri svoje kćeri. Tijekom protekla tri desetljeća imala sam dovoljno vremena za promatranje i razmišljanje o ženskim prijateljstvima. Ali nisam pronašla nikoga tko bi mogao biti primjer ženskog prijateljstva kao Elizabeta i Marija, piše Michele Chronister.

Zamke prijateljstva

Mi smo bića u odnosima, stvorena za sjedinjenje s Bogom i zajedništvo jedni s drugima. Stvoreni na sliku Trojstva – razmjenu ljubavi između tri Božanske osobe – pozvani smo ljubiti i primati ljubav jedni od drugih.

Međutim, ta se ljubav ponekad izokrene ili manipulira u nešto što nije ljubav, već kontrola. Prijateljstvima ovaj fenomen nije stran. Prijatelji se mogu otkriti da koriste emocije ili krivnju kao alat za kontrolu svojih odnosa, umjesto da dijele svoje emocije kao točku povezivanja (a ne krivnju). Možemo se naći u borbi s ljubomorom prema svojim prijateljima (umjesto da smo ranjivi i da priznamo vlastitu nesigurnost i želje). I muškarci i žene mogu se naći mučeni sa sklonošću ogovaranju (umjesto da se na osobnoj razini povezuju o sebi i načinu na koji Bog djeluje u njihovim životima). U raznim trenucima svog života bila sam kriva za jedno ili drugo.

Ali prijateljstvo je više od takvih zamki. Može imati potencijal za duboko dobro koje mijenja život. Ovdje možemo crpiti inspiraciju iz prijateljstva prikazanog u Pohodu.

Ljubav nije ljubomorna

Elizabeta je čekala desetljećima da zatrudni. Onda, kad je zatrudnjela, rečeno joj je da će njezino dijete biti netko poseban. Bilo bi joj lako biti ljubomorna na Mariju – Mariju koja je zatrudnjela s lakoćom, u mladoj dobi, i čije bi dijete bilo posebnije od Elizabetinog.

Pohod Blažene Djevice Marije / Foto: santiebeati

Isto tako, Maija je neočekivano zatrudnjela, a njezin jednostavan nalog promijenio je tijek njezina života. Pobožna tradicija drži da se Marija zavjetovala na djevičanstvo. Iako je Bog poštovao taj zavjet, bilo bi logično očekivati ​​da Marija nije očekivala trudnoću kao dio tog zavjeta! Zatim, kada posjeti Elizabetu, vidi čitavu zajednicu kako se raduje trudnoći njezine sestrične, a Elizabetu kako uživa u toj ljubavi i ljubavi svog muža. Marija je, s druge strane, znala da će je odbaciti njezina zajednica (a možda i Josip) kada se sazna za njezino stanje trudnoće.

U običnom, palom čovječanstvu, činilo se da je ovaj odnos osuđen na ljubomoru i ljutnju.

Ali u Elizabeta i Marija, obje obdarene darovima milosti, neophodnim za zvanja na koja ih je Bog pozvao, nisu vidjeli priliku za ljubomoru, nego za povezanost. Sudjelovali su u radosti darova koje im je darova Bog. U toj bi radosti njihovo prijateljstvo moglo rasti, pa bi čak bili sigurni da jedno drugome priznaju stvari u koje su bili nervozni ili nesigurni. Njihovo prijateljstvo bilo je sigurno mjesto za svaku ženu da raste i bude njegovana u svom zvanju.

Kako to možemo učiniti u vlastitim prijateljstvima?

Božanska providnost i prijateljstvo

Puno se borim s nesigurnošću oko “pripadanja” i imam osjećaj da u tome nisam sama. Nedavno je prijateljica krenula na nevjerojatno putovanje, a ja nisam bila pozvana da budem dio njega. Zatekla sam se kako se borim s intenzivnom ljubomorom, ali odlučila sam moliti samo dajući Bogu tu ljubomoru. Priznala sam mu da sam zapela – da ne želim biti ljubomorna, ali da mi je teško to otpustiti. Zatim sam se pomolio da ovaj prijatelj ima dobar i sretan put.

Nije to bila transformacija preko noći, ali postupno sam shvatila da je moja ljubomora splasnula. Bol je i dalje ostala – ona bol od osjećaja izostavljenog i straha da će me prijateljica zaboraviti. Ali u tu bol ulijevala se nada. Moleći za svoju prijateljicu, počela sam osjećati nadu da se zbog vlastite nesigurnosti neću uvijek osjećati tako preplavljeno. Ozdravljenje je bilo moguće!

Ako se u prijateljstvima oslanjamo na vlastitu snagu i dobrotu, njima će neminovno nedostajati ona vrsta autentičnog milosrđa i radosti za kojom čeznemo. A ako ih na ovaj način nedostaje, u konačnici ćemo smatrati da su naša prijateljstva neispunjavajuća. Ipak, ako svoja prijateljstva i odnose prenesemo Bogu – iskreno mu dajući svoje nesigurnosti, neuspjehe i strahove – On ih može i hoće izliječiti. U svojoj providnosti pune ljubavi pružit će nam ono što nam nedostaje. On može raditi preko drugih ljudi kako bi to učinio (terapeut i/ili duhovnik mogu pomoći u otkrivanju temeljnih razloga zašto se borimo u određenim odnosima), ali će pružiti milost koja nam je potrebna da ga pronađemo u našim odnosima s drugima. Znamo to jer: “Gdje prevladavaju milosrđe i ljubav, tamo je Bog.”