Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom je pokazatelj da Bog čovjeka iz odbačenosti vodi u život, iz grijeha u ljubav, iz propasti u vječnost, iz podzemlja u nebo.

Fra Ivan Dominik Iličić na svojim je društvenim mrežama podijelio svjedočanstvo koje mu je poslao mladi zaručnik Domagoj Aračić kojim svima želi poručiti neka se pouzdaju u Božju providnost i učine sve na što ih Gospodin potiče jer on zna kada je pravo vrijeme. "On i njegova djevojka Josipa su vezi godinu dana kroz koju su se duboko povezali, osobito kroz zajedničku molitvu i hodanje u čistoći. Spoznali su oboje da je njihova veza došla do vrhunca hodanja i da je vrijeme za korak dalje iako im je nedostajalo hrabrosti za to", piše Iličić koji nam je poslao Domagojevo svjedočanstvo koje prenosimo u cijelosti.

Podaci jedne studije pokazuju da očevi uvelike pridonose duhovnoj budućnosti svoje djece. Otac može naučiti svoju djecu da ostanu u crkvi jednostavno već redovitim odlaskom u crkvu. Brojevi su pokazali da ako u Crkvi ostaje tata, ostaju i djeca. Vrijeme je da osnažimo majke i očeve da se hrabro zauzmu za duhovnu budućnost svoje djece.

Knez mira govori svojim učenicima da nije došao uspostaviti mir na zemlji. Zašto?

U tijeku je vrijeme godišnjih odmora kada smo na ljetovanju, pa se događa da zaboravimo na Boga i svoj osobni odnos s njime ostavimo po strani. Stoga vas ovom prilikom potičemo da odvojite malo vremena za ono najvažnije i napravite kratku duhovnu obnovu za kolovoz kod kuće.

Psihologinja i psihoterapeutkinja Ankica Baković održala je katehezu na 33. Mladifestu u Međugorju koji se održao od 1. do 8. kolovoza pod geslom "Učite od mene i naći ćete mir" (Mt 11,28-30). Ovom katehezom poručila je kako je potrebno uskladiti misli i djelovanje ako želimo postići unutarnji mir. "Ljudi ostaju zbunjeni jer čine puno toga dobrog, ali nisu zadovoljni. Možda se iza tog činjenja dobroga krije nekakav osobni interes, očekivanja, dobit i aplauz od strane drugih. Ako imam lijepe misli, a te misle ne prate moja djela, također nema rezultata i opet osjećamo unutarnji nemir", naglasila je Baković.

Molimo za konačnu ustrajnost u svakoj Zdravomariji, moleći Boga da svjetlo milosti traje sve dok ne dovršimo djelo svoga života. Život je maraton koji se trči. Postoje trenuci odmora, ali nikad trenuci dozvole za odmor od težnji ka svetome.

"Čim tražiš ljude nitko te neće voljeti i svi će bježati od tebe. Bit ćeš užasno sam te na kraju i umrijeti sam", naglašava vlč. Ivančić temeljno pravilo života. Kada smo s Bogom to se osjeti i odjednom nas svi ljudi trebaju i jure za nama, dok mi od njih pokušavamo pobjeći. Sve što radimo i govorimo umotano je u silu Duha Božjega i ljudi to primjećuju te žele biti s nama i uz nas. Nama tada ljudi više ne trebaju, ali mi smo tada potrebni njima.

Jesmo li svjesni što se zapravo krije iza ovih riječi? Znamo li o kakvoj skraćenici je ovdje riječ? Ne, to nije uzrečica ili poštapalica kako smo možda do sada razmišljali. Nažalost, to je kratica psovke!

Zašto su nam odjednom neke stvari postale normalnije nego prije? Kako to da nam sada nešto nije toliko velik problem, a prije nam je to bilo puno drugačije? Događa li se to protiv naše volje? Pomjeramo li svoje granice? Snižavamo li svoje kriterije?