Sva čast i hvala koju pridajemo Blaženoj Djevici Mariji, ispunjenje je njezinih proročkih riječi da će je svi naraštaji nazivati ​​blaženom. Sve proizlazi iz ove jedne biblijske priče, tako da sljedeći put kad netko ospori vašu odanost Mariji, znate što ćete reći. Njeno štovanje nije pogansko iskrivljenje prave kršćanske vjere niti njezin srednjovjekovni dodatak. Ne, nalazi se upravo tamo u Novom zavjetu, pa ako želimo slijediti učenja Pisma, Marija bi trebala igrati ključnu ulogu u našim duhovnim životima.

Donosimo poticaj prof. Ivančića iz njegove knjige "Povratak nade".

"Svaki naš dolazak u remetsko svetište je kao onaj prekrasni susret Marije i Elizabete (Lk 1,39-56). To je više od jednog običnog susreta dviju žena, dvije rođakinje ili dvije prijateljice. Taj susret je slika susreta Boga i čovjeka. Elizabeta je slika ljudske čežnje za Bogom, kako će napisati jedan autor", poručuje o. Antonio Mario Čirko.

Ponekad molimo Boga da ukloni našu patnju, ali On to ne čini. Nebrojeno sam se puta susrela s tim u svom životu, svaki me zbunio, testirao moju vjeru i na kraju me ojačao da ostanem vjerna Bogu unatoč svim pokazateljima koji upućuju na suprotno.

Dana 7. rujna 1921. osnovana je "Marijina legija" u Irskoj. Ta katolička laička organizacija danas ima milijune članova širom svijeta koji svojim karitativnim djelovanjem pomažu potrebite.

Duhovno rasuđivanje nije ljudska razboritost ni pastoralna mudrost ili snalažljivost, nego je dar odozgo. Stečena znanja i iskustva za njega nisu dovoljna sama po sebi.

Prije nekoliko desetljeća, dok je jednog dana šetala ulicama Londona, Majka Tereza je ugledala čovjeka koji je bio prilično pijan. Prišla je do njega, uzela mu ruku i stisnula je. "Kako si?" pitala je. "Oh!" on je odgovorio. “Nakon toliko vremena osjećam toplinu ljudske ruke!”

Prva žena naučiteljica Crkve, mističarka i obnoviteljica Karmelskoga reda. Znala je i vjerovala da je odlučujuće oružje molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju jakost.

Mnogo je ugodnije i učinkovitije stvoriti čistu, svijetlu, bogatu i pozitivnu nutarnju atmosferu. Naše srce nije stvoreno za manje. Stvoreni smo da uživamo u Božjoj ljepoti već u ovom životu i za svu vječnost.

Bog se baš i ne boji naših otrovnih strelica koje ispaljujemo u vidu psovki, ali one opet padaju upravo po nama, po našim glavama", piše mons. Anto Orlovac.