Kao dijete sam bila blagoslovljena bujnom maštom. Nikada mi nije trebalo dugo da uronim u svoje bogate misli, pune boja i zvukova i krajolika i svakakvih ljudi i životinja. Mislim da mi zato nije bilo teško vjerovati u ono što nisam mogla vidjeti. Vjerovala sam u svijet koji je postojao izvan mojih osjetila.

Kad sam poučena u nauk o raju, paklu i čistilištu, odmah sam u to povjerovala. Pretpostavljam da bi se ovo moglo nazvati darom vjere. Ali ono što je učvrstilo moje uvjerenje bilo je zamišljanje ovih područja, ovih stanja. Naravno da sam o njima razmišljala kao o zemljopisnim mjestima kad sam bila djevojčica, ali nalazila sam čudnu utjehu u spoznaji da sam okružena anđelima i svecima kad god sam se osjećala izgubljeno, usamljeno ili uplašeno.

Na mnogo načina, vjerujem da me to spasilo od mnogih potencijalnih duhovnih i vremenskih zamki u mojoj adolescenciji i mladoj odrasloj dobi. To ne znači da nisam griješila; naprotiv, jesam. Ali kad razmišljam o svojoj mladosti, prepoznajem okolnosti u koje sam se smjestila i svu štetu koja mi se mogla dogoditi – ali nije.

Odnosi svake vrste mogu promijeniti naše živote, na bolje ili na gore. Ono što je snažno u nauku o svecima je to što možemo imati posebno povjerenje u njihovo prijateljstvo s nama, znajući sa sigurnošću da oni samo žele naše dobro, kao što to i Bog želi za nas. Stoga nam razgovor s njima može uvijek donijeti samo dobro.

Neki ljudi misle da moraju usvojiti pobožnost prema određenom svecu, možda onom koji je popularan ili dobro poznat, ali ono što sam otkrila jest da će sveci čiji nam je zagovor najpotrebniji nekako pronaći put do nas. Čak bi i neki manje poznati svetac, poput jednog biskupa iz petog stoljeća, mogao postati naš “svetac godine”, ako odlučimo slijediti ovu pobožnost.

Budući da sam uvijek smatrala ljude i priče fascinantnima, nikada mi nije bilo teško učiti o životima svetaca, svih rasnih i socioekonomskih klasa, doba i generacija, obrazovanih ili neobrazovanih, muškaraca ili žena. Obično se moja znatiželja pobudi kad čujem neku anegdotu o određenom svecu. Na primjer, sveti Ignacije Loyolski prešao je put od nevjerojatno imućnog i moćnog načina života do takvog ekstremnog siromaštva.

U različitim trenucima našeg života mogu nas privući različiti sveci. Što se mene tiče, čini se da oni koji nemaju apsolutno ništa zajedničko s mojim životom (sjetimo se biskupa iz petog stoljeća koji su se borili protiv nekoliko ranih krivovjerja u Crkvi) pronađu način da me prate neko vrijeme. Saznajem više o tome tko su oni bili – ne samo izvanredne aspekte njihovih života, nego što je još važnije, što ih je učinilo ljudima, kako su pali ili gdje su njihova područja slabosti.

Ljudskost koja nam je svima zajednička povezuje na razini srca. Nalazim se u njihovim pričama u slabostima mnogih svetaca, jer mogu biti ranjiviji i iskreniji u pogledu onoga s čime se borim – i mogu ih zamoliti da mi pomognu prevladati vlastite pogrješke i grijehe.

Moliti devetnicu nije potrebno da bismo duboko zaronili u odnos sa svecima. U trenucima u životu kada se osjećam najviše usamljeno, jednostavno čekam. Molim Boga za nebeskog prijatelja. I uvijek mi pošalje jednoga – kao što sam spomenula, onog sveca kojeg bih najmanje očekivala.

Tada sveci nekako postaju dio moje duhovne obitelji. Zamišljam kako mi svaki od njih pomaže dok se upuštam u duhovnu borbu s Neprijateljem. Neki su bili pustinjaci iz petnaestog stoljeća. Drugi samostanski mistici devetnaestog stoljeća. Neki su bili mladi, drugi stari. Neki iz poljoprivrednih zajednica, drugi koji su bili bogati i ugledni (ugarska kraljica Elizabeta moja je svetica zaštitnica na krizmi). Konačno, neki su anđeli s krilima koji se uzdižu iznad najviših stabala u mom dvorištu.

Sveci nas vole, jer oni prvi ljube Boga. Njihova jedina svrha je da nam pomognu doći u raj. Sve što trebamo učiniti je obratiti pozornost na to tko su i koji nam kucaju na srce. Zatim naučite nešto o njima. Razgovaraj s njima. Postavljajte im pitanja, čak i ona čudna. Zatim, poslušajte ih ponovno.

Kada se nađete u vremenu teške kušnje, molite da vam pomognu. I oni će to učiniti.

Izvor: Jeannie Ewing/Catholic Exchange