Nekad nam je volja Božja neprihvatljiva. Učinili bismo sve osim onoga što On želi, jer nam se sve čini kao lakša opcija. Radije ću živjeti u stalnom preispitivanju, nego u miru. Radije ću stalno padati i živjeti u stalnom grizodušju, nego ustrajati.

Svaki onaj koji nedostojno blaguje tu ljubav s oltara, sam svoju osudu jede ili pije. Tako nam stoji u sv. Pismu. Zato bi valjalo uvijek biti pažljiv prema tom presvetom otajstvu naše vjere, ali i paziti na čistoću svoje duše kako bismo uvijek bili pripravni primiti svetu pričest.

Ljudi koji se češće ispovijedaju imaju uho ili oko za detalj pa ispovjede i sitnice, a ljudi koji se ne ispovijedaju dugo po pet ili deset godina, oni se ispovijedi kao da su se ispovjedili prije dva tjedna, jer ne pamte sitnice, dugo je vremena prošlo, znaju samo grube stvari, velike grijehe, a sitnica je puno izostalo. To je prednost, tko se često ispovijeda.

"Kao vjernici mi osmišljavamo svoj život tako da svoje boli i patnje pridružujemo Kristovima i namjenjujemo ih za spasenje svijeta i obraćenje grješnika", piše fra Ivica Jurić.

Razmatrati sedam tuga i radosti svetoga Josipa raširena je Crkvena pobožnost koja nam pomaže bolje upoznati svetog Patrijarha i prisjetiti se da se i on trebao suočavati s teškoćama.

"To je Blažena Djevica! Idi k njoj! Zar ne vidiš da te čeka?", riječi su koje je maleni anđeo uputio svetoj Katarini Labouré one noći kada joj se Gospa ukazala.

"Zar je blještavilo šarenih lampi i priča o nečemu što se dobro reklamira zamijenilo evanđeosku poruku o rođenju Sina Božjega pa se ne prestalo govoriti o pripravi za božićne blagdane? Zar je to sve vrjednije od onoga što se događa u badnjoj noći? Zar se u ime slavlja slavljenik izgurao iz cijele priče pa se više ne smije spomenuti ni u nazivu i govori se o nekom x-massu?", piše fra Zvonko Benković na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Facebook stranica "Tomislav Ivančić" objavila je poticajne riječi prof. Tomislava Ivančića o važnosti misa zornica i radosti koju one donose. "Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih riječi: srca gore, evo zore, podignite glave, evo, približilo se vaše otkupljenje."

Crkva, koju su rani crkveni oci često uspoređivali s Noinom arkom, sada "sjedi" na kopnu ovog svijeta koji prolazi. Ona je lađa našega spasenja i znak je života budućega svijeta. Došašće je vrijeme koje nas ponovno poziva na iščekivanje tog života i, što je najvažnije, priprema za njega.

Iščekujem, piše u vjerovanju, a ne, strepim kad će doći. Kad god došlo dobro došlo i u dobrom duhu i raspoloženju neka nas snađe. Vjerujem da je to sve lako izgovoriti, staviti na papir, ali da je ljudsko vjerovanje posve krhko i nejako o tome i sam Isus veli: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18,8b)