Poljski svećenik pater Arek Krasicki na svojim je društvenim mrežama objavio video u kojem je govorio o grijesima koji nas muče unatoč ispovijedi i pokajanju te pojasnio zbog čega nam se to događa i što u toj situaciji možemo učiniti.

Razmetni sin je “došao k sebi” kada se našao u gladi i u velikoj potrebi, daleko od svoje obitelji i voljenih, odbačen i napušten od strane stranih prijatelja, a svinje su mu bili zavidni suputnici. Što ga je vratilo pameti? Je li to bila glad, nostalgija, žaljenje, odbacivanje, napuštenost ili ponižavajući uvjeti? Istini za volju, ne kaju se svi siromašni, gladni, beskućnici, odbačeni, napušteni, izgladnjeli i dehumanizirani ljudi i ne vraćaju se Bogu. Ova iskustva sama po sebi nisu dovoljna da dovedu do obraćenja i da ga održe do kraja. Onda, što je njega dovelo k pameti?

„Gospodin ponekada i u tišini, i na svoj način, pedagoški i duhovno radi na nama, pa i u trenucima kada mi možda mislimo da nismo zaslužili mjesto, neku poziciju ili vrijeme i situacije koje nam se događaju.” Upozorio je na to fra Stjepan Brčina u emisiji 'Duhovno-duhovite večeri' u utorak koju je posvetio ovoga puta razgovoru sa slušateljima, a uvodna meditacija bila je usmjerena na iskustvo kralja Davida u odnosu s Gospodinom.

Dok čovjek rukom ispisuje slova, riječi, rečenice, listove uz poruku koju je naumio zapisati, ispisuje i dodatnu, premda nehotičnu, poruku o sebi samom.

Sestra je pokazala majci knjigu u kojoj je bilježila svoje napore da kontrolira svoj jezik. Uspjela je devetnaest puta svladati samu sebe. Jednom je pala. „Nitko nije vidio ovih devetnaest“, kaže Majka u knjizi Gdje je ljubav, tamo je Bog, „ali svi su vidjeli pad. …Možemo vidjeti grešku, ali nikada ne znamo razlog.”

U godini smo u kojoj na međunarodnome planu obilježavamo 100 godina od obraćenja Gilberta Keitha Chestertona, apostola zdravog razuma, kršćanskog apologete i najpoznatijeg britanskog obraćenika na katolicizam. Na domaćem 'terenu' u godini smo u kojoj se prisjećamo da je prije točno 30 godina utemeljena Frama, Franjevačka mladež. Svemu tome, kao jedan nesvakidašnji poticaj, nudimo vam tekst Hrvatskog čestertonijanskog kluba o 'svecu - siromašku iz Asiza'.

Imam četvero djece. Prije sedam godina moj suprug i ja odlučili smo preko nevladine organizacije udomiti Vovu kada je imao samo 9 godina. Bio je siroče u mladosti i živio je blizu Černobila.

Strah sakati i imobilizira. Strah je naš neprijatelj. Što pobjeđuje strah? Božja ljubav.

"Koja je tvoja najdublja želja?" upitao ju je. Paola mu je odgovorila da želi zasnovati obitelj - da voli djecu i sanja da će ih imati. "Pa pomolimo se da ti dobri Bog dopusti da upoznaš dobrog mladića", zaključio je mistik.

"Čovjek je cijeli život ogorčen na sve: Na sebe, svoju bolest, ljude oko sebe koji su sebični, na samoga Boga. Ali je uzrok bolesti dublje, u grijehu. On ga je držao paraliziranim. Isus ga cjelovito liječi: Čovječe, ustani! Uskrsni, čovječe! Uzmi svoju postelju i idi kući!", poručuje fra Tomislav Pervan.