Ako ste se ikada pitali kako zvuči Božji glas, mogu vam posvjedočiti da je to glas djeteta koje u tišini jutarnjih sati, u polumračnoj crkvi, u sigurnosti majčinskog krila razgovara sa svojim Tvorcem.
Povodom svetkovine Sv. Josipa, oca, zaštitnika i hranitelja Svete Obitelji koja se proslavlja, 19. ožujka, o. Cuthbertu Broganu, OSB, engleski benediktinac govorio je o snazi sv. Josipa za Katolički tjednik Nedjelja ba.
Katolička karizmatska zajednica "Božja pobjeda", svaki drugi četvrtak organizira otvoreni susret zajednice u svetištu Sveta Mati Slobode na kojem prisustvuje oko 800 mladih. Ovaj četvrtak organizirali su malo drugačiji susret. Na susretu zajednice molilo se za fizička ozdravljenja. Bio je to prvi takav susret na kojem su članovi zajednice samostalno molili za ozdravljenja na ovakav način.
Što se promijenilo u svijesti moderna čovjeka da osjeća potrebu za meditacijom? Možda smo, nakon trijumfalna, ali u biti neuspjela razdoblja prevlasti razuma postali svjesni da znanje nije jedina spoznajna dimenzija, tj. veliko znanje ne iscrpljuje sav spoznajni i doživljajni potencijal osobe.
"Vjerujem da je Bog sve ove stvari dopustio da bi se proslavio u našem životu. Puno toga sam proživjela i propatila, ali me svugdje pratila Božja milost. Zbog svega toga, ja danas mogu pomagati i svjedočiti drugima. Tek danas shvaćam riječi svoje majke koja nam je uvijek ponavljala: ‘Djeco, ne brinite se, Božja providnost nikad ne spava‘", svjedoči za Hrvatsku katoličku mrežu mlada supruga i majka.
Slušateljicu Radija Mir Međugorja zanimalo je smije li u korizmi slušati glazbu? Pojašnjenje je potražila u rubrici "Pitajte svećenika" toga radija, a naglašava kako je mislila na glazbu primjerenog sadržaja.
„Bog i danas traži Josipa. Djevica Crkva nosi Riječ. Ona se treba utjeloviti i treba poočima, zaručnika. Mladići. Krštenjem ste zaručeni s Isusom Kristom u Crkvi djevici. Sada dok sanjarite o svojoj budućnosti, ne bježite i od mogućnosti da vas Bog zove”. Dio je to iz propovijedi o. Vjenceslava Miheteca o sv. Josipu koju donosimo u cijelosti.
Isus govori svojim učenicima da je On "svjetlost svijeta" (Iv 9,5b), a zatim pokazuje što to znači. On liječi slijepca blatom i vodom, a te su tvari za nas puni sakramentalne simbolike. Obični elementi u prirodi postaju nadnaravna sredstva za liječenje naše urođene sljepoće uzrokovane grijehom. U vodama krštenja Isus nam vraća "vid". Odbacimo sljepoću koju nam nudi zmija i umjesto toga izaberimo vid koji je Bog uvijek želio da imamo.
Poniznost nije misliti manje o sebi već misliti manje na sebe. Marija je u potpunosti prihvatila biti Majkom Božjom. S druge strane, nije se time hvalila. Prihvatila je svoju ulogu krajnje ponizno.