Krstitelj se naslanja na komad drveta. Ovo, naravno, upućuje gledatelja posebno na križ Isusa Krista. U svakom razdoblju učeničkog života, uključujući i došašće, svatko od nas mora shvatiti da punina kršćanskog života znači prigrliti križ. To znači osloniti se na Isusa, Raspetoga Gospodina, kao naš jedini izvor snage i nade.

Najraniji dokazi koje imamo o ljudskom životu pokazuju duboku zainteresiranost za sveto, posebno ona ritualna mjesta povezana s našim prijelaskom s ovog svijeta na drugi. G.K. Chesterton nikada se nije mogao načuditi dokazima tako dubokog poštovanja prema svetom pronađenom u najranijim tragovima ljudskog života na zemlji. Naši su preci žarko željeli upoznati transcendentnog Drugog, vidjeti Njegovo lice. Njihovi su idoli bili izrazi, ma kako neuredni, želje zapisane u DNK svih ljudi da vide Božje lice.

Sve su obitelji pozvane na svetost, no kako to postići ako sami nemamo slično iskustvo svetosti u obitelji?

Svi se s vremenom zasitimo svega. Ono što nam je do nedavno bili izazovno što nam je bilo interesantno polagano blijedi.

Duhovna čistoća nije isto što i svetost, ali je preduvjet za svetost. Grješno je znati kako treba ispravno postupiti, a to ne učiniti. Međutim gore je činiti pogrešno, a nazvati to ispravnim. Saznajte što je duhovna čistoća i kako ju živjeti po uzoru na sv. Franju Asiškoga.

Biblijske teme krštenja istaknute su u teologiji i praksi prve Crkve. Kada danas, na primjer, krstimo dijete, ne poistovjećujemo ga odmah s Isusovom smrću. Ali u ranoj Crkvi jesu. Zato je vrijedno našeg vremena istražiti krštenje kako je opisano i življeno u ranom kršćanstvu. Pomaže nam da bolje vidimo biblijsku bit krštenja.

On ne šalje neke poteškoće, nego izražava svoju privolu u suradnji s tobom. „Blago onomu tko neće se sablazniti o njemu, tko neće posumnjati u njega! Blago onomu koji nije izgubio nadu u njega iako sada čini mu se da ništa dobro ne ide.

Treba naučiti tražiti Boga radi Boga, a ne radi sreće koju Bog donosi. Tek tada se može uživati ​​u savršenom jedinstvu s Bogom.

Advent nas treba dirnuti i duboko utjecati na življenje svakodnevice čineći nas „ljudima adventa”. Dok god osobno iskustvo bude izostajalo, naš advent neće biti potpun, stoga možemo reći da „propuštamo pola naših života.”

"Ako me budeš grijao, to će mi biti najbolji poklon koji mi je itko ikada poklonio!"