Poniznost nije misliti manje o sebi već misliti manje na sebe. Marija je u potpunosti prihvatila biti Majkom Božjom. S druge strane, nije se time hvalila. Prihvatila je svoju ulogu krajnje ponizno.

Na četvrtu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed studentskog kapelana vlč. Marija Žigmana u Osijeku. "Isus nam dolazi danas kako bi nam vratio vid kako bismo svijet mogli vidjeti u boji, da možemo vidjeti osobu, čovjeka kao što je Krist vidio. Pozvani smo imati Kristov pogled. Isus nas na to poziva ukazujući nam da prije nego što osudimo osobu, pogledamo u srce te osobe jer ćemo tako najbolje upoznati drugoga", istaknuo je vlč. Žigman.

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije na službi župnika Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko, vlč. Tomislav Šagud, na svojoj je mrežnoj stranici objavio propovijed Četvrte korizmene nedjelje koju prenosimo u cijelosti.

Tijekom stoljeća, oblikovane su različite pobožnosti kako bi u vjernicima probudile kajanje zbog počinjenih grijeha. Korizma je vrijeme da se „pokajemo i vjerujemo u Evanđelje“. Ovo su tri snažne pobožnosti iz Raccolte koje ti u tome mogu pomoći, a primjerene su za petke u Korizmi.

Župnik župe sv. Nikole u Mandalini u Šibeniku i predavač na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, p. Arek Krasicki, predvodio je korizmenu duhovnu obnovu u župi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru od 15. do 17. ožujka. Izdvajamo neke od njegovih misli.

„Sluga Božji fra Vendelin Vošnjak bio je čovjek silne vjere i duboke, autentične molitve.” Preminuo je 18. ožujka 1933. godine na glasu svetosti. Postupak za njegovo proglašenje blaženim, otvoren 1963., sretno je priveden kraju. Stoga je Crkva 18. prosinca 2000. godine „Dekretom o krepostima“ potvrdila da je fra Vendelin ostvario život herojskim krepostima i time zavrijedio naslov časni sluga Božji.

U dobi od 16 godina posjetila je svetište Gospe Fatimske u Portugalu, gdje je, kako je svjedočila, čula glas koji joj je rekao da će postati redovnica.

Donosimo duhovnu priču o jednom mladiću koji je sanjao da ima intervju s Bogom.

"Odsutnost oca otvara takvu bolnu ranu kod djece, da ih izlaže devijantnom ponašanju, delinkvenciji i doista zlim djelima", govorio je o. Gabriele Amorth.

Čovjek se razvija i nastaje, ugrađuje u sebe sjećanja, dopunjava ih novim iskustvima, osjeća druge i za druge i očekuje isto s njihove strane. U uzajamnosti s drugima, u dijeljenju i suživotu, opstaje i utječe na vlastitu osobnost, a sve vođen onim iskonskim koje ga duboko u nutrini sjeća Ljubavi koja ga je stvorila tako čudesnim.