Malo više od mjesec dana prije datuma događaja rasprodane su ulaznice za veliki molitveni dan 'Progledaj srcem: Neka vatra siđe'.

Najljepše i najiskrenije molitve dolaze iz dječjeg srca. Pročitajte kako su prvopričesnici jedne osnovne škole u Zagrebu napisali kako iščekuju svoj susret s Isusom na prvoj svetoj pričesti.

Koje čudo trebamo da povjerujemo? Što je naše lomljenje kruha u kojemu ćemo prepoznati Gospodina? Što nam je potrebno da uskliknemo „Doista uskrsnu Gospodin“, da shvatimo da se ima smisla i dalje nadati, da Bog ne samo što odgovara na naše molitve, već nam daje više nego što možemo i zamisliti?

Kad nas naši grijesi optužuju, bacimo se u otvorene Kristove rane.

"Potrebno je uskrsnuti iz svijeta vlastite izolacije, iz dugo pothranjivanih sukoba, nepodnošljivosti, uskrsnuti iz vlastitih predrasuda te ustrajati u zajedništvu vjere, nade, ljubavi, lomljenja kruha i molitvi. To je već predokus budućeg svijeta", poručuje fra Tomislav Pervan.

Tajanstveni Stranac na prašnjavoj cesti priprema dvojicu učenika da prepoznaju Uskrslog Isusa u lomljenju kruha.

"U susretu s Isusom događa se metanoia, obraćenje, okretaj, obrtanje smjera posredstvom Riječi i Tijela – Kruha Života koji se lomi: slika je to euharistije. I na kraju, tako pomiren, obraćen, prosvijetljen i nahranjen čovjek ima snagu svjedočenja, evangelizacije i prenošenja vjere drugima", poručuje u promišljanju nad nedjeljnim evanđeljem rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Ivan M. Lotar.

Na treću vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Vladimira Delića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Josipa Radnika u Osijeku. Vlč. Vladimir Delić, između ostalog ističe: "Uskrslog Krista nećeš naći ispod teškoga grobnog kamena, nego u srcima i životima ljudi."

Naša pamet je poput mlina: ono što stavimo prvo u njega, to se melje cijeli dan (Ivan Kasijan). Zato na početku dana stavljajmo u svoj um zrna dobrih (Božjih) misli i riječi, da ne bi đavao ubacivao svoj kukolj.

Kao svećenik u svojoj kućnoj Crkvi, otac posvećuje i vodi svoju djecu. Žrtvuje se za svoju djecu, uči ih kako moliti i kako živjeti. Kao svećenik, otac ima autoritet nad svojom djecom u tjelesnom i duhovnom smislu. Kao svećenici kućne Crkve očevi mogu blagoslivljati svoju djecu.