Prije nego sam upoznao Gloriju bio sam u dvije duge veze: šest i dvije godine te sam oba puta bio zaručen. Svatko tko je prekidao vezu odnosno zaruke zna koja je to patnja i koliko je teško zaručiti nekoga drugi put, a koliko je tek teško odlučiti se na to treći puta. Ljudi koji me poznaju pitaju me odakle ti hrabrosti da se triput zaručiš. Sada kad gledam ja uopće nisam imao hrabrosti nego je Gospodin vodio tu priču od početka do kraja.

Osjećam da bismo trebali krenuti u duhovnu obnovu postom i molitvom, odricanjem i priznanjem grijeha kako bismo se vratili katoličkim vrijednostima, pročistili naslijeđenu tradiciju i pobožnosti i dopustili da nam Bog po Presvetoj Krvi Kristovoj iscijeli rane duše i tijela kako bismo bili dostojni obnoviti ‘posavsku katedralu‘ i onu fizičku, a još više onu duhovnu. Ona je temelj bez kojega ne možemo živjeti, ona je duboko ugrađena u naše korijene bez obzira gdje živjeli.

Nakon jučerašnje oluje koja je pogodila Hrvatsku i BiH prirodno je da osjećamo strah i da se pitamo: Je li ovo govor prirode ili pak Božji znak i poziv na obraćenje? Kako "čitati" ovu oluju – kao elementarnu nepogodu ili nešto što je čovjek proizveo?

Sveti Ilija pripada malobrojnim starozavjetnim svecima koje rimska Crkva ima u svojim kalendarima. Potječe iz Tišbe Gileadske, brdovitog područja istočno od Jordana, pa ga zovu Ilija Tišbijac. Živio je u 9. stoljeću prije Krista. Bio je putujući prorok. Tad se, nakon Salomonove smrti, Izrael podijelio na Sjeverno i Južno kraljevstvo.

O. Christophe odgojen je u katoličkoj obitelji, no kad je krenuo u 6. razred, rekao je ocu da zbog brojnih školskih obaveza više ne može ići na misu. Okružen zabavama, drogom i alkoholom počeo se pitati o smislu života. Osjećajući da njegov život nema smisla pao je u depresiju. Tada su njegovi roditelji hodočastili u Međugorje gdje su molili za sina. Dok su njegovi roditelji još bili na hodočašću, o. Christophe osjetio je iznenadnu želju da ide na misu. A o daljnjoj promjeni koja je nastupila u njegovom životu pročitajte u nastavku.

Koliko je vjernika spremno u svojim glavama odbaciti činjenicu da Bog uvijek ostaje naš Otac koji samo čeka da mu se vratimo. Kolikima je lakše biti rob, biti najamnik, vjerovati da se svima može oprostiti osim njima samima. Koji su spremni imati milosrđa prema svima osim prema sebi.

Pismo savjetâ sv. Luja svom najstarijem sinu, Filipu III., pruža nam dobar uvid u stavove i promišljanja jednog od najvažnijih francuskih kraljeva.

Međutim, misao postaje grijeh onda kada se mi na toj misli zadržavamo, kada ona počinje zauzimati jednostavno naš um, kada počinje okupirati naše srce, kada počinje motivirati naše djelovanje.

U jednom od svojih nagovora, nadbiskup Sheen podsjeća na tri moćna oružja u borbi protiv Sotone!

Potaknut riječima velikog fra Rufina Šilića, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Goran Azinović, u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu promišlja o važnosti nade i ubojitosti pesimizma, potičući sve da se opredijele za život i za Boga.